• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Tymoteusz Karpowicz, poezija

Autor/ica: Tymoteusz Karpowicz
pjesmepoezijaTymoteusz Karpowicz
Objavljeno: 02.02.2025

LEKCIJA TIŠINE

Kada je leptir
previše naglo
nekad sklopio krila -
vikalo se: molim za tišinu!

Tek što je pero
uplašene ptice
dodirnulo zrak -
vikalo se: molim za tišinu!

Tako je naučen
bešumno da hoda
slon po dobošu
čovek po zemlji

Bešumno se nad poljem
dizalo drveće
kao što se diže kosa od straha


SAN

Šta se to strašno prisnilo pesniku
da je iskočio iz sna
kao jelen iz zapaljene šume

leptir iz njegove metafore
pokrio ga svojim krilom

i opisana kvaka
pokrenula se na vratima


ŽIVOTINJE IZ ZELENE ŠUME

prva kaplja dana
udarila je u konstelaciju sna
zaljuljali su se slatki horizonti
probuđeni putevi
budno su se propeli
moja se kuća uznela visoko
u otvorenom oku pojavila se zemlja

životinje iz zelene šume
izašle su na pojilo

žeđ im jasna i hladna
kopita tvrda i precizna
žive u razgovetnoj šumi
piju vodu
čistu vodu


DRVOSTAJ VODE

drvostaj vode je u nestajanju
voda iscvetala iz presečenih žila vode
isplovljuje kamen nedovoljno razvijeni
isplovljuje oko nedogledano
i griva koja se ne da uplesti
u hrast ili lukavog medveda u tom hrastu
i voda također nestaje u drvostaju

suša ljudske noge ljudske ruke
nedostatak rose u susretu noćnom i jutarnjem
suša stola i suša peći
gorivo iz kojeg salamandra
već ne iznosi svoje marame na kišu na sušenje
suša govora šuški reči nokat
usrastao u reč nokat i uši
urasle u reč uši koje se ne daju čuti
u stvari nerođene za glas
suhe makovice sa suhim mušicama
to su posledice elementarnih nepogoda
koje potiču iz drvostaja vode

nikad nije bilo drvostaja vode
izvinite a šta je isečeno


LOV

opkoljeni sobom
hraneći pse unutrašnje
u previše tesnoj šumi
čekamo jutro

puni smo divljači i sebe
kao što to biva u vreme lova
budno slušamo da kroz naše uho
mekodlaki samur ne iskoči

čim grane osvit
izići će iz nas na pojilo

lakomisleni svetleći jeleni
tada ćemo gađati u njihov vreli obris
ugodno ležeći u sopstvenoj senci
da bismo se hitac za hicem
u sebi
oslobodili


SAN OLOVKE

kad se olovka svlači pred spavanje
čvrsto odlučuje
da spava ukočeno
i crno

pomaže joj pri tom
urođena nesavitljivost
svih srčika sveta
kičmena srčika olovke
pukne a ne da se saviti

nikad joj ne dođu u san
talasi ili kosa
samo vojnici u stavu mirno
ili mrtvački kovčezi

ono što se u njoj smešta
ravno je
što je van nje krivo
laku noć




S poljskog preveo Petar Vujičić












podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić