Kad je mene moja mama rodila bio sam težak kao tri kile mandarina što smo ih mama i ja kupili jučer od jednih koji su s kamiona vikali: Mandarine! Naranče! Lubenice! Iz Neretvanske doline! Povoljno! Kad je mene moja mama rodila bila je najsretnija žena u rodilištu a tog rodilišta danas više nema jer su ga ukinuli zbog nedostatka novih beba i jer im se nije isplatilo. Kad je mene moja mama rodila – mama kaže dosta više s tim kad je mene moja mama rodila napiši sad nešto o svom mlađem bratu. Kad je mojeg brata moja mama rodila ja sam bio od njega stariji petnaest godina koliko sam i sada kad je prošlo puno godina i kad ću u listopadu napuniti 49 a on je na Novom Zelandu i sve do nedavno bavio se uvozom i izvozom s Australijom. Zove se Tomislav Koletić ali svi ga tamo zovu Tomi a Tomislav samo Hrvati. Hrvata tamo ima preko dvije tisuće i ponekad se sastaju i pjevaju dalmatinske i druge naše pjesme, ovisi otkuda su im očevi i djedovi stigli na Novi Zeland. Moj brat Tomislav Koletić nije imao nikog na Novog Zelandu nego je tamo došao sam od sebe i ostao svo ovo vrijeme a mama je često govorila i bolje da je tako kad ovdje nije imao perspektivu iako je ekonomski fakultet u četiri godine završio dok drugima je trebalo i deset. Mi nikada nismo išli kod brata na Novi Zeland jer je mama rekla kako ćemo u ovoj situaciji nego je brat došao jedanput kod nas i ostao mjesec dana. Prekrasnih mjesec dana jer smo išli na svakakva mjesta autom od bratića koji nije s nama išao zbog multiple skleroze nego je vozio moj brat. Vidio sam naprimjer Plitvička jezera i slikali smo se pokraj jednog ja i mama i brat i ta je sad slika u hodniku a ona iz Zatona u sobi od mame i mene. Mama mi kaže svakako napiši da je tvoj brat tokom cijelog studija radio preko studentskog servisa u autopraonici i da je na Novi Zeland otišao trbuhom za kruhom a ne zbog provoda i avantura. Tvoj brat je pošten i vrijedan čovjek i sve to što mu se događa namještaljka je poslovnog partnera Buzza Goldsmitha iz Aucklanda. Tvoj brat nije imao nikakve veze s krijumčarenjem ljudi niti s organiziranjem lanca prostitucije. Nevin je naš Tomislav u zatvoru na osamnaest godina! Ja sam sad ogladnio i jedem mandarine a one su mi ako ne računamo pile što ga je moja mama upravo otišla ispeći u pećnici najomiljenije jelo na svijetu i prava je šteta da ih nismo kupili pet kila za petnaest kuna koliko nam je jedan s kamiona nudio nego samo tri za samo deset kuna. Taj je moju mamu pitao gospođo hoćete li moći a ona mu je rekla moram moći mladiću jer ništa mi drugo ne preostaje. Na to je taj s kamiona rekao razumijem samo polako gospođo i sretno. A ja sam mu rekao dođite nam opet s kamionom tu ali jako vičite jer mama baš i ne čuje. Moja mama je predavala tehničku grupu predmeta u školi za strojarske tehničare i bila je najbolja nastavnica a tata je predavao matematiku i fiziku ali u suprotnom turnusu. Bio je najbolji nastavnik. To je bila velika prednost da rade u suprotnim turnusima pošto na taj način nikada nisam bio sam nego me je čuvala ili mama ili tata a vikendima i mama i tata zajedno. Moj brat je već bio na Novom Zelandu kada je tata umro ali mu nije mogao nažalost doći na sahranu jer je čekao dijete sa ženom Kineskinjom u rodilištu. Moj brat je bio u velikom strahu za život svoje žene Kineskinje i njihovog djeteta u trbuhu zbog toga jer je žena Kineskinja prije dolaska na Novi Zeland radila u punionici toplomjera živom i došlo je do velike eksplozije u pogonu. Ali ona je sva sreća preživjela zato što je bila na izlaznoj rampi. Moj brat i njegova žena strahovali su da će im se dijete roditi možda nakazno ili da uopće neće ugledati svjetlo dana. Kemijski simbol žive je Hg. Ali sve je dobro prošlo i ja sam već dugo stric i ponosim se time i u svibnju je moj nećak proslavio trinaesti rođendan. Zove se Xiuan Koletic. Moje mame dugo nema a rekla je da ide časkom staviti pile u pećnicu. Ja ću sad prekinuti pisanje i otići ću vidjeti što je s mojom mamom.
Mama je ležala na linoleumu u kuhinji a do nje je bilo pile umotano u aluminijsku foliju iz koje se pušilo. Vikao sam mama mama mama! Zašto si me ostavila? I ranije se događalo da je moja mama izgledala kao da je umrla ali sam je uvijek prodrmao i spasio joj život bez problema. Mama bi mi tada ljutito rekla zašto me budiš nesrećo taman sam zadrijemala. Ovaj put je imala širom otvorena usta i da sam joj u njih ubacio muhu sigurno se ne bi ni trznula. Četrnaest minuta otprilike gledao sam u mamu i u njezine oči koje su gledale u luster. A onda sam s ulice začuo: Mandarine! Naranče! Lubenice! Iz Neretvanske doline! Sve dam samo da prodam! I ispuzao sam iz kuće najbrže što sam mogao. Kupio bih još mandarina striček – rekao sam onom s kamiona. Nije me stigao pitati ni koliko gospodine gdje vam je gospođa majka danas pa da mu kažem da se bojim da me je zauvijek napustila. Čim je s kamionske prikolice skočio na asfalt dvojica policajaca koja su se tamo iznenada stvorila tražila su ga da im pokaže papire. Imate li dozvolu za prodaju na otvorenom? Uplašio sam se da će me povezati s njegovim mutnim poslovima pa sam otpuzao nazad u kuću najbrže što sam mogao. Nipošto nisam želio robijati nevin u zatvoru kao moj mlađi brat.
Prošla su tri dana a moja mama još uvijek leži tamo na podu u kuhinji. Dva i pol dana sam neprekidno plakao a onda sam nazvao broj što ga je mama zapisala na papirić zalijepljen na ormarić u hodniku. Javio se moj nećak Xiuan Koletic. Helo helo govorio sam no s druge strane čuo se samo razgovor na kineskom. Ne razumijem kineski ni riječ ali mi se čini da je nećak nekom nepodopštinom baš gadno razljutio mamu si Kineskinju i da sam ih nazvao u nezgodno vrijeme.