Noć kad smo pokorili grad
Grad je navečer legao poput umorne
ruže a sateliti nad nama zadrijemali
kao osiguranje na bolničkoj kapiji.
Prilika se ukazala, mi je iskoristili,
pa ga zauzeli. U nama je bila velika snaga,
počinjala je naša druga mladost
i prva starost.
*
No, dok smo kraj vode plesali
pobjednički ples, gorski potoci
tekli su kroz mene. Uvidio sam da svi
sanjaju o pobjedi na isti način, kao psi
što kunjaju u podne. Uvidio sam
da pobjeda mora ostati nedostižna.
*
Želja je uvijek mlada, kao mjesec
što se uvijek iznova rađa.
Zato će se naša četa osuti s izlaskom
sunca. Velike ljubavi i herojstva
rastalit će se kao kipovi isluženih
zločinaca.
*
Slušao sam dah gore i dezertirao u sebe.
U tami me niko nije vidio kako se smiješim.
Šta sam vidio?
Sunčane dane, treperenje lišća na stropu,
vihorenje tek oprana rublja, cijeđenje znoja
iz napetih mišića kao cijeđenje soka iz grožđa.
Sate u kojima je svjetlo bdjelo nad nama kao tanka
lelujava plahta.
Satove, čiji su se tamni kutevi širili po cijelim
naseljima, pa su iz njih iskakali veliki skakavci
s maskama na svojim ljudskim licima,
strah, što se širio kao plin-smjehuljac,
i buku koju je ko zna zašto dizao,
i pošasti, nastale iz mase pogrešnih razloga
kao čovjek iz kaplje.
Vrgao sam sidro u nebo, pun povjerenja,
i osjetio da se zakačilo.
Pod gorom
Svake noći naši se dvojnici veru na goru. Žele vidjeti obred. Slušaju zvona nemirnih ovaca
na čistinama. Mi sjedimo kući ili u barovima. Svake noći naši se dvojnici veru na goru, a mi za to ne znamo. Iz potaje promatraju zelene krijesnice. Prolaze pored planinskih kuća upaljenih prozora. Ne znaju jesu li ili nisu gostoljubive. Za stijenjem je muk. Ponekad nam se usred noćnih razgovora učini da je neko drugi u našim sobama. Svake noći dvojnici s gore viču da obreda nema. Njihovi glasovi gube se na vjetru.
Kuća sa starim ormarima
Bila je kuća
s velikim drvenim
ormarima.
Svi satovi
tu su davno
stali. Jedan od njih
je, svaki put kad dođeš,
pokazivao tačno vrijeme.
Kroz prozor
si čuo govor
kao kroz vodu.
Nisi razaznao riječi.
Po zvuku si znao
da je to tvoj jezik.
Svaki se put noć
spustila za stalno.
Svaki put je svanuo
novi dan.
Sa slovenačkog preveo Mirza Purić
Fotografija: Dionis Jurić
