CV u tri strofe
Tek zakoračio iz dječaštva, a postadoh vojak:
Godina koje se ne sjećam rado.
I mada je silan strojev korak
Kako je alkohol gorak.
Kako je smradno stado.
Potom uđem u grad stotine munara.
Da učim kako se banči i tumara
I usput malo piše a puno čita
Pa napustim grad ko sjetni erudita
Bez para.
Od tada me tamo nema.
A nije da me drugdje više ima:
Novčanik puniji a oči praznije
Zlovolja veća a žene mraznije
Pa suma
štima
How blue can you get?
suton na izmaku aprila u
narandžasto boji kalesijske krovove
glas B. B. Kinga pomiješan sa ezanom
sjećanje na pojačalo gitaru i
prste koji traže formulu spasa
na ulici neću prepoznati bubnjara
iz prošlomilenijumskog benda
oči mu pomalo tuguju za
pokojnim rokenrolom
sve se udaljilo & udaljavamo se
od svega
gusta mreža bora na
majčinoj koži
sitan notni zapis
jedini sam
koji ga zna pretvoriti u
nešto nalik bluzu
Pomrli od smijeha
Posljednjeg predratnog ljeta
duvamo na terasi iznad Ohrida
i smijemo se do iznemoglosti.
Kelnera smo prozvali Biljana.
Momak će to uzeti odveć lično
i neće se više pojaviti.
Trava ti ponekad pomogne da
vrijeme posmatraš kao mreškanje vode
i mjesečinu – zlaćanu riblju krljušt u mlakoj tami.
Niko nije vidovit dok se smije inače bismo
vidjeli leševe kako iz svijetle budućnosti
plutaju ka nama, po sličnoj vodi, u sličnoj noći.
Sa zida restoranske kuhinje kroz užareni prozor
smješka nam se mrtvi Tito, djetinjstvo je
dalje od pleistocena, a ruke stranca
još nisu navukle pamučne rukavice
da finom četkicom očiste suhu ilovaču
sa lične karte.
U međuvremenu – smijemo se.
Dabome, smijeh nije vidovit
I nikoga, da nagovijesti toliku smrt.
Uozbiljimo se samo da kažemo:
Šteta što Biljana više ne donosi piće
Dragoslav Dedović, “Zemlja pod abažurom”, Buybook, 2021.
Knjigu možete nabaviti na: Buybook
