1966: DRAGO ZEMUNAC KROZ DUBNICU ULAZI U BOSNU
na vratu čovjeku
iskočila žila debela kao zmija
on vučje zavija
brda mu vraćaju jeku
već petorica ih ima
a svima
po zmija na vratu na glavi po šubara
to petoglasje jače je od plača
svinje koju kolju
seljanka po vatri džara
prženu krv zaprašuje solju
prstohvatom masni tiganj krsti
iz marame vadi pogaču – djeca umaču
zacrne im se prsti
na izvoru kiseljaku
zemlja sumpor podriguje
ćelavi stećak potonuo u raku
onaj ispod sedre morebit čuje
kako ga ojkač začikuje
da i on u krug kroči
da zapjeva kao da psuje
dok mu ne ispadnu oči