Avgust mjesec poezije
Tokom pet sedmica mjeseca avgusta i koji dan septembra, portal Strane vam predstavlja poeziju po izboru književnika-selektora, za pet država regiona. Selektori su napravili izbor od sedam savremenih pjesnika čija im je poetika u ovom trenutku najbliža.
Selektor za Bosnu i Hercegovinu je književnica Adisa Bašić.
ODLAZAK IZ LISABONA
zatvoriš oči i grad je tu
trg presvučen u riblju krljušt
crkva iznutra nabujala manuelikom
stepenište sa čempresom na vrhu
odozgo silazi Isus sa maurskim licem
u plaštu od bezbroj nijansi užegle mokraće
lažno more na mjesečini
ljubičast grm kojem ne znaš ime
gitara sa vratom tambure i smeđi prsti
šoji hvataju raspon između
arabije i jave
miris češnjaka riblje drobi
molitva na portugalskom
razapeta između Ž i Š
veš i zastave
ukus limuna cimeta ukus
nagorjele vanile
otvoriš oči i grad zatreperi
sve manji sulud fatamorganičan
UNUTRAŠNJE LJETO
vjetar dira dalekovodne žice
arpeđo za arpeđom kroz kišu
došlo je vrijeme da probljesak ljeta
nađemo u sebi
šta nam je sada sunčano jutro u
vinogradu?
niz čokot klizne kap rose
u njoj se ogledne obližnji grad i
naša lica, malo pospana, zadivljena
bruje vjetrove harfe niz polje
arpeđo za arpeđom
vrijeme da ljetu u sebi
kažemo zbogom
UNUTRAŠNJI ISTOK
pišem ćirilicom na koljenima u vozu.
tako skrivam napisano tako se pokazujem
krasnopis vodi u jedno kasno ljeto
debela kosa – uspravna tanka.
modrica na jagodici
i tiha radost zbog dana koji stižu
noću snovima zažare riječi
tražeći se zabasaju na zapad
sretnu se dockan na
koljenima u
vozu
GERMANIJA
karta grada u neonskoj vitrini
zatvoren kiosk kraj pustog stajališta
božićni lampioni na terasama u noći
velika je ovo zemlja
da nije maternjeg jezika
osjetio bih tugu zbog crnca
koji ulazi u tramvaj s
kupljenom jelkom ali
nikada neće stići kući jer
ovo nije afronjemačka
ovako tugujem nad golom germanijom
koja se noćas ukazuje samo meni
držeći kruto jezički povodac
da joj ne priđem preblizu da se
ne udaljim od sebe
DŽIMI LUDUJE PRSTIMA DOK SE VOLIMO
slušam mrtvog čovjeka kako solira
na snimku je mlad pun droge i nehata
a bio je već šesnaestu godinu mrtav
tada kad smo se voljeli
divlji škripavi rifovi opet vode tebi
nisam ti bio prvi ali sam te volio najbolje
grabila si moju crnu grivu mačkastim kandžama
svršavala tiho kao kroz damski prigušivač
sva svilenkasta sva od soli i mošusa
posle bih ležao na žičanom krevetu a ti bi
ležala na meni kroz prljavštinu na prozoru
lomilo se popodnevno svjetlo i tvoje uvo
ispod moje lijeve sise dok su sa tranzistora u stakatu
po nama padale note kao srča
u tvojim pospanim očima ugledao bih sebe
mladog helenskog boga sa nozdrvama
što pulsiraju kao u ždrijepca
tada bi mrtvi čovjek počeo da
luduje prstima po gitarskim pragovima
priznajem, zaista sam mislio da smo
utroje besmrtni
