Onim skupinama homo sapiensa
koje u surovoj borbi za opstanak
kolibe svoje ne nadživješe
a nadu ostaviše:
kao plamen gori ona nad kolibama!
Kao blago zakopano u zemlji!
Pisac
KOLIBA
Luki Mariću
Ko - li - ba
Kolje - izba
Kolje!
Namjesto lava koji će čuvati ulaz
Namjesto stuba koji će nositi gredu
Kolje mi dajte!
Ja ću kocem
I od koca
I pod kocem:
Sve sebi sam sagraditi
Što mi treba!
Namjesto pratnje s kojom se uđe kraljevski
Namjesto štapa s kojim se uđe prosjački
Kolje mi dajte!
I dato je
Već škripi ono
Slušajte:
Sve svoje sa sobom
Nosim u kostima!
ŠTO IMATI U KOLIBI
Mustafi Omanoviću
Što imati u kolibi?
Svoja oka oba Pa na jedno zažmuriti
Od sunca ili na oba kad zaspiš: od mjeseca
Svoja uha oba Pa na jedno zaglunuti
Od lava Ili na oba u zoru: od vihora
I ruke obe: dok se jednom hraniš da se drugom braniš
I noge obe: za stati ustati i otići: uteći
Iz kolibe jedne
U drugu kolibu proći!
VRATA NA KOLIBI
Nebo ulazi
na vrata
u kolibu
Sunce ulazi
na vrata
u kolibu
I biljni i životinjski
svijet
I za to su
zar ne
vrata
na kolibi?
NETKO KUCA
Netko kuca
dok kuca
A čim otvori vrata i uđe
nije netko!
On je taj koji otvara svoje srce
Meni
DOBAR DAN UĐITE
I onda
ako za me pitate
ovdje sam
Dobar dan uđite
I onda
ako želite proći
ovdje sam
Dobar dan uđite
I onda
ako želite kamen
baciti
Dobar dan uđite
Sa sve četir' strane svijeta
vrata su
uđite!
GOSTI
I dok sam ja čekao goste
u kolibi
pas moj je lajao
na mjesec pred kolibom!
VATRA U KOLIBI
Poslije plamena opet ništa: nebo ko što je i bilo
Poslije pepela opet ništa:
Zemlja ko što je i bila Samo ja
Između plamena i pepela
Dok premećem
Pepeo
Zebem!
Jer nisu daleko
Palineba nisu daleko
Palizemlje još bi i povratiti se mogli
Zapaliti i živo i mrtvo
I ovo malo što imam
Ovu sivu masu:
I u njoj ima!
*
- Tko kuće nema sagradit je neće...
Rainer Maria Rilke
Na zemlji ti je ovoj
druže moj
tako:
ili top puca
ili čekić kuca
A i jedno i drugo
u snažnim rukama stoji!
Jedan aktivista
slučajni saputnik
Ilija Ladin, Pjesme o kolibi, Svjetlost, Sarajevo, 1975.
