Onim skupinama homo sapiensa koje u surovoj borbi za opstanak kolibe svoje ne nadživješe a nadu ostaviše: kao plamen gori ona nad kolibama! Kao blago zakopano u zemlji! Pisac KOLIBA Luki Mariću Ko - li - ba Kolje - izba Kolje! Namjesto lava koji će čuvati ulaz Namjesto stuba koji će nositi gredu Kolje mi dajte! Ja ću kocem I od koca I pod kocem: Sve sebi sam sagraditi Što mi treba! Namjesto pratnje s kojom se uđe kraljevski Namjesto štapa s kojim se uđe prosjački Kolje mi dajte! I dato je Već škripi ono Slušajte: Sve svoje sa sobom Nosim u kostima! ŠTO IMATI U KOLIBI Mustafi Omanoviću Što imati u kolibi? Svoja oka oba Pa na jedno zažmuriti Od sunca ili na oba kad zaspiš: od mjeseca Svoja uha oba Pa na jedno zaglunuti Od lava Ili na oba u zoru: od vihora I ruke obe: dok se jednom hraniš da se drugom braniš I noge obe: za stati ustati i otići: uteći Iz kolibe jedne U drugu kolibu proći! VRATA NA KOLIBI Nebo ulazi na vrata u kolibu Sunce ulazi na vrata u kolibu I biljni i životinjski svijet I za to su zar ne vrata na kolibi? NETKO KUCA Netko kuca dok kuca A čim otvori vrata i uđe nije netko! On je taj koji otvara svoje srce Meni DOBAR DAN UĐITE I onda ako za me pitate ovdje sam Dobar dan uđite I onda ako želite proći ovdje sam Dobar dan uđite I onda ako želite kamen baciti Dobar dan uđite Sa sve četir' strane svijeta vrata su uđite! GOSTI I dok sam ja čekao goste u kolibi pas moj je lajao na mjesec pred kolibom! VATRA U KOLIBI Poslije plamena opet ništa: nebo ko što je i bilo Poslije pepela opet ništa: Zemlja ko što je i bila Samo ja Između plamena i pepela Dok premećem Pepeo Zebem! Jer nisu daleko Palineba nisu daleko Palizemlje još bi i povratiti se mogli Zapaliti i živo i mrtvo I ovo malo što imam Ovu sivu masu: I u njoj ima! * - Tko kuće nema sagradit je neće... Rainer Maria Rilke Na zemlji ti je ovoj druže moj tako: ili top puca ili čekić kuca A i jedno i drugo u snažnim rukama stoji! Jedan aktivista slučajni saputnik Ilija Ladin, Pjesme o kolibi, Svjetlost, Sarajevo, 1975.