GLASINE
Čuo sam da si promjenila ime, vjeru i grad.
Posljednja su vremena
i vijesti putuju kao talasi.
Riječ kruni obalu
i pouzdan oslonac nestaje.
Nema izlaska
prije posljednjeg čina, gospodine pjesniče!
Nema svijetla
prije zavjese i žamora gomile.
Vozni red mirno uzima svoj danak.
Radnički ugovor kao iznuđeno priznanje
i uporni prijevoz tereta.
Koračanje u krug potom
povratak u geto.
Plan da se preživi.
Glasine koje slutimo
umiruju našu nemirnu savjest:
kao kada život nadilazi umjetnost.
Izbjegavam raspravu na tu temu.
Moja bolest stoji u mjestu
i sve je u najboljem redu.
