PROLOG
Kćeri moje:
koliko još imamo vremena?
Ono što nam dolazi
bez najave
pokazaće se u bogatstvu i raskoši svojoj.
Čujete li zvono?
Ustajte, ne smijemo zakasniti.
Niko od nas ne smije kasniti.
Pogledajte dobro:
Bijeli poglavica pozdravlja nas i pleše.
U gradu,
u provinciji,
na jugozapadu.
Kao da se nešto nadnosi nad okom
i proziva nas po imenu.
Kćeri, koliko nas je prisutno?
Izađimo u dvorište, na odmor.
Potražimo spas.
Prije nego
otkuca posljednji čas.
