KUĆA PORED MORA
Zamišljala se danima kako silazi s trajekta i velika torba se nikako nije uklapala u sliku. Ne. Valjalo je zalepršati s gornje palube, ležerno sići bez velikog tereta i poljubiti ga u pristaništu. A opet, treba spakovati barem dvoje gaća, dnevne uloške, gel za tuširanje, dezodorans, sredstvo za sunčanje. Peškir za plažu će uzeti iz hotela, to je riješeno. Ljetna haljinica se može spakovati u malu tašnu, a spavaćica joj ne treba. Ako sve bude išlo kako treba, svakako će spavati goli. Četkica i kalodont mogu stati u mali neseser. Ovo se nije moglo prepustiti slučaju. To je susret na koji čeka dvije godine i prvi dojam je itekako bitan.
Nakupovala je minijaturna pakovanja svakojakih sredstava za njegu i stavila ih u svoju ljetnu tašnu, provjeravajući da sve skupa ne izgleda natrpano i grčevito. Nije željela ostaviti dojam prevelikog očekivanja. Oni su odrasli ljudi, to je samo jedan vikend, zapravo jedno noćenje. Kako god ispadne, barem će uživati u moru. Tako je sama sebi ponavljala vježbajući pred ogledalom spontano zamahivanje polupraznom torbom.
Popili su njih dvoje prije nekoliko mjeseci u Sarajevu jednu kafu (tačnije on japanski zeleni čaj a ona dupli jeger) i činilo se da sve dobro napreduje, ali se MirisKalopera64 nakon toga danima nije javio. Taman kad je pomislila da je to kraj, ponovo je stigao njegov dugački mail. Sve je u njemu bilo tako nadahnuto, duhovito i iskričavo, da se CrazyDaisy67 ponovo zagrijala. A nikad nije bila od onih kojima je to jednostavno. Previše se razočarenja nataložilo u njoj da bi olako povjerovala u dobar ishod. Ovaj put je odlučila da se ničemu ne nada, ali je ipak u lagani prtljag dodala minijaturno ulje za masažu, kondome i dva mirisna štapića. MirisKalopera64 je kao i ona bio kontinentalac ali je imao kuću pored mora, mali čamac i vez, a njegovi mailovi s opisom morskih zgoda hranili su njenu čežnju za tim spretnim i zanimljivim muškarcem.
Zzzzzz… Kasnim 15 minuta. Moram nešto obaviti mami. Ali stižem, popij sok u luci, u kafiću Amfora, pokupiću te tamo.
MirisKalopera64 je imao i vremešnu majku, koja je većinu godine provodila na moru. Zato CrazyDaisy67 nije mogla biti njegova gošća, nego je odsjela u hotelu. Majka nikada nije upoznala nijednu njegovu djevojku, pa će tako morati ostati još neko vrijeme, objasnio je. Nekada davno je imao vezu s nekom Slovenkom, koja ga je toliko povrijedila da nikada više ni s kim nije započinjao ništa ozbiljno.
Zzzzzz… Popila 2 limunade. Da li da naručujem treću?
Tek što je poslala poruku ugledala je njegov automobil kako se zaustavlja pored kafića. Platila je i požurila ka njemu. MirisKalopera64 ju je pozdravio nevoljnim poluskuhanim osmijehom. U autu je bilo prevruće, objasnio je da ne valja pretjerivati s klimom. Nije krenuo da je poljubi, ali se tome nije ni nadala. Bilo bi previše naglo. Oboma je trebalo neko vrijeme da se priviknu jedno na drugo, da od elektronskih avatara postanu živi, topli i trodimenzionalni ljudi.
Na recepciji ju je ostavio da se smjesti i obećao da će se vratiti za koji sat da veče provedu zajedno. Zakazali su sastanak na starom molu ispred hotela a CrazyDaisy67 se zbog toga nije uznemirila. Znala je da će on već doći u njenu sobu. Najprije će je sigurno odvesti na večeru u neku od onih konoba iz kojih joj je slao bezbrojne slike raskošnih ribljih plata. Bila je gladna, ali se odlučila strpjeti još koji sat.
Nije znala šta da radi u sobi. Istuširala se još jednom, ali već je bila temeljito depilirana, manikirana, pedikirana, isturpijana, pilingovana, ulaštena. Ležala je na krevetu, listala neke bajate novine koje je zatekla u sobi i slušala s mobitela stare šansone koje su bile romantična uvertira u predstojeće veče.
Pored mola se pojavio koju minutu prije zakazanog vremena, baš kao i ona. Nosio je lanene hlače i svijetlu lanenu košulju, koja je isticala njegov preplanuli ten. Barem bi ga tako opisala kakva autorica ljubavnih romana vješta zanatu. Nespretno su se zagrlili i poljubili u obraz, a u njenom stomaku je završila ruka koju joj je zbunjeno pružio na rukovanje.
Sjeli su u hotelsku baštu i naručili vino. Iako su oboje inače bili razgovorljivi, riječi su sad nekako zapinjale. CrazyDaisy67 je loše podnosila glad, pa se upirala da održi veselo raspoloženje. Tek što je popila pola čaše i ponadala se da će se oboje malo raskraviti kako noć bude odmicala, iznenađujuće odlučnim glasom je rekao: “Hajmo u sobu.”
Popeli su se bez riječi, jedno pored drugog, kao na pokoru. Legli su najprije na krevet kao da namjeravaju zaspati, a onda je on jedan svoj vreli orošeni dlan stavio na njen stomak a drugi na grudi. Stidljivo i nježno, skoro neosjetno joj je dotakao bradavicu. Činilo se da se plaši da je zaista dotakne da se ne bi raspršila. CrazyDaisy67 je bila željna tuđeg dodira, pa je zadrhtala i na ovako neosjetan podražaj. Najprije je poljubio njenu pobuđenu dojku a zatim je usne primakao njenima. Zastala je neugodno iznenađena.
“Jesi ti to, boga ti, jeo luka?” upitala je susprežući navalu smijeha.
“Prasu”, rekao je pomalo postiđeno.
“Pa šta ti bi?”
“Stara napravila salatu za večeru, zna da ja volim, pa nisam znao šta da kažem što neću.”
“Prasa je i gora od luka.”
“Izvini.”
Oboje su se nasmijali, a koju minutu kasnije nastavili započeto, samo ovaj put izbjegavajući poljupce u usta. Delikatnost koju je pokazivao MirisKalopera64 dopadala se CrazyDaisy67. Polako se otvarala i vlažila, izvijajući lagano karlicu i trljajući se o izbočinu na njegovom međunožju. Kita mu je bila lijepo nabrekla, svijetla, blago ružičasta, a nježna koža je pozivala CrazyDaisy67 da je obujmi usnama. Istraživali su jedno drugo ustima, jezikom, rukama i MirisKalopera64 se u tome činio neobično spretnim. Njegovi prsti su ulazili u sklisku CrazyDaisy67, najprije jedan, zatim dva, pa tri. Ritmično se kretala na njegovoj šaci, ali nije željela da se sve završi na tome. Htjela je da sjedne na njega i primi ga u sebe čim prije. Ali kada je pokušala da ga opkorači, on se izmaknuo. Ponovila je to još jednom i MirisKalopera64 je opet ustuknuo. Primirila se, a onda započela ponovo, odlučna da ne ostane bez dugo čekanog užitka. On je oklijevao i na kraju joj je popustio. Tek što je ušao u nju, stresao se, izmakao, svršio joj po stomaku i počeo tiho ponavljati: “Izvini, izvini.”
CrazyDaisy67 je bila razočarana, ali mu to nije previše očito pokazala. Popili su malo vode, razgovarali o tome kako je ko od njih putovao i posjedili neko vrijeme na balkonu. Nakon odslušane dvije-tri stare šansone pokušali su ponovo. Sve se odigralo na identičan način kao i prvi put. MirisKalopera64 je skočio, obrisao se hotelskim peškirom, poljubio je u obraz i krenuo. Na samim vratima je još jednom zastao i rekao: “Sutra ćemo krenuti ranije, oko pola devet.” Pošto je njegova majka ostajala na moru, njih dvoje su imali plan da se vraćaju zajedno. CrazyDaisy67 nije bila u stanju da misli na povratak. Prebirala je polako utiske i sve više tonula u zabrinutost. Nije mogla zaspati, pa je nastavila masturbirati. Nakon dva osrednja orgazma konačno je utonula u san.
***
Zzzzzz… Evo mene ispred. Samo ti polako.
Zzzzzz… Oooj… Zar ima ovoliko sati?
Zzzzzz… Čekam te ispred, nije žurba.
Bunovna i raščupana, CrazyDaisy67 je samo provirila s balkona i ugledala kako MirisKalopera64 sjeda u hotelsku baštu, kraj visokog cvijeta agave. Nije bila spremna da se suoči sa svojim novopečenim ljubavnikom. Nikad joj se nešto slično nije desilo. Jedan gubitak kontrole je mogla opravdati dugim suzdržavanjem, ali dva zaredom su već mirisala na ozbiljan problem. Umila se i polako potrpala stvarčice u tašnu, nevoljna da napusti sobu. Zastala je još jednom pred ogledalom. Bila je vitka, ponosila se svojom figurom. Neispavanost je malo kvarila dojam, ali je sve u svemu bila zadovoljna odrazom.
Na putu prema liftu se pitala šta da mu kaže. Kako da mu priđe? Nije znala šta osjeća. Dvije godine nježnog dopisivanja bile su tako nepomirljive sa sinoćnja dva debakla. Za koji trenutak će se naći pred njim i osjećala je da je odluka o nastavku sada na njoj. Lijepo se ljubio. Bio je zgodan, sviđao joj se miris njegove kože. Ono s prasom je bilo kretenski, ali makar su se mogli svemu zajedno smijati. Odlučila je pogledati na internetu ima li kakav naziv za onaj njegov poremećaj.
U tim razmišljanjima je prišla njegovom stolu. Osmjehnuo se. Sjela je, a njene misli su nastavile da se neometano smjenjuju u istom ritmu. Da li da se danas vraća kući s njim? Nije imala rezervisan nikakav drugi prevoz. Možda za to njegovo ima lijeka. Ili je bolje presjeći dok je vrijeme. Pitala se kakav li će biti predstojeći dan. Stomak joj je krulio od gladi i za početak se nadala masnom i obilnom doručku.
Fotografija: Imrana Kapetanović