NASTANAK PLANINE
Nije mogao zaspati
Dugo u zimsku noć
Pa je Bog brojio do
1969
Metara nadmorske visine.
PRVA ČITULJA
Čovjek s prve čitulje
Preselio je u devetom desetljeću života.
Čuo je vic o zlatnoj ribici,
Toj životinji koju nikad nije lovio,
Ali da jest
Poželio bi od nje da samo iza Velesja ćurne
I vidi ko mu je halalio.
DRVO, TREĆE
Ispred kuće do ulaznih vrata
Kao jarbol bez zastave.
Na njemu čivija ukucana.
Na čiviji obješeno ogledalo
Ispod ogledala šemlija
Na njoj lavor.
Vjetar je okrenuo ogledalo
Kako treba.
Dub može vidjeti svoju
Nabornu koru.
DUB DRVO
Na raškršću
Raste dub.
Ko kao mali sanja da će
Oglasna ploča mrtvima biti
I bolove u leđima
Apukunturom liječiti.
Željeznim špenama
čitulja pričvršćenih.
CESTA
Kao u krupnom planu
Američkih road filmova
Vijuga poput zmije.
Pružila se i
Jezikom sikće
Prema svima koji odlaze.
PROLJEĆE
Klikću, klikću,
Motorke za sječu drva.
Inatna cura, derviš i
Djevojka u balskoj haljini
Saće u čaršiju
Na zelenom tamiću.
U dimu će dodirnuti
Vrhove Velesja
Nježno kao majka prije spavanja
Muško dijete
Sluteći rat.
BONTON
U fildžane se kahva sipa,
I tanjiri se redom stavljaju,
Pred insane
U domaćina.
Istim redom se u ratove
Odlazi.
MAJKA
Ne postavlja pitanja,
Zašto baš nju nijedno
Iskušenje ne zaobiđe.
Majka se pregiba pet
Puta dnevno.
A među jorganima u ormaru
Sakrivena je boca čelje za
Nedajbože.
Dok je podgrijava na
Šporetu u limenom tanjiru,
Najmanje što može učiniti
Bog jest
da okrene glavu
U suprotnom pravcu.
NARAMAK
U ženskom naramku se nosi
Srcu blizak.
Svoje dijete,
Jagne treće ojagnjeno s
Najmanje šanse da led preživi.
U dječjem naramku se
Slože ćepanice tri- četiri.
Pored šporeta se spuste
A truni se otresu sa…
Praga kućnog…
…Kad djeca zamaknu
Onda majka ćepanice u
Naramak slaže
kroz tanku majicu ispod sise
Zacrveni se, oko srca, ko da je
Ćepanica ono što
Žulja najviše
UNUCI
Širom rasuti po bijelom svijetu
Unuci gledaju nanu
Kroz staklo
Na kućnom stoliću.
Na dan tri-četiri puta
Mokrom krpom ih
Miluje.
DŽAMIJA
Iz svemira ova munara je
Bogu kao čačkalica
Zabodena u kolutić sira na
Stolu velikom kao Velesje.
Eto toliko smo mali,
Eto toliko je velik,
Reče čovjek za kafanskim stolom.
ZOVU GA DUB
Uzput pretučen čovjek,
Žena i sin u suzama,
Friško razbijena štilovka,
Hitna pomoć, policija i
Dub koji je posjekao.
Siledžija se objašnjava
Moje djetinjstvo on bi u
Smederevcu izložio.
UMJESTO BIOGRAFIJE
Moje prezime je ovdje
Tekućina koja ostaje nakon
Cijeđenja sira.
Ja sam Žetica, Žestica ili Sirutka.
Mene drage duše u limenom
Tanjiru ponude mačkama.
Na sredsrca piju jedino
Onda kad ih dobro
Stegne u prsima
