Na našoj deponiji je lijepo
nema previše smrada
vazduha
niti ptica
ali ima plastičnih kesa
starih šporeta
fotelja
prerađuju se parkovi
čupa drveće
prave vinogradi
na kojima raste otpad
cvijeće se zaliva benzinom
trava naftom
rupe se popunjavaju ljudima
na našoj deponiji nema buke
živi se reciklirano
od danas se pravi sjutra
od sjutra prekosjutra
radi se da bi se umiralo
ovdje cvjetaju plastične flaše
veš mašine
zapaljene gume
ima sunca
besplatne kiše
psi laju samo kada ih ubijaju
na našoj deponiji smo svi isti
konzerve liče na nas
mi na pacove
pacovi na spomenike
ovo je prostor izvan prostora
vrijeme koje ne postoji
naša smrt
i naša sloboda
ljepota koja ubija
i održava u životu.
Semafor je pokvaren
da bi se sudarali
nije dovoljno umirati
važno je da ginemo
da nas ubijaju kola
i gaze kamioni
da nas truju hranom
i jeftinim alkoholom
banke se otvaraju
da bi se zadužili
apoteke da bi se uspavali
autobusi su stari
da bi nam se smučilo
da bi postali nervozni
i depresivni
parkovi su zaključani
da bi psovali
novine se štampaju da bi mrzili
pošte su blizu
ali je život daleko
naselja rastu
a mi se smanjujemo
grad se rađa
a mi umiremo u njemu.
Groblje se širi
biće prostora za sve
kada budem leš
moći ću da biram lokaciju
pored poslastičarnice
ili ispred džamije
možda preko puta diskonta
do groblja ću da dođem
sa svih strana
nije važno
da li se vraćaš sa mora
ili planine
da li si došao kolima
ili pješke
groblje će uvijek da dočeka
da ti se nađe
neće biti stajanja
čekanja u mjestu
groblje će da te ugosti
da te razumije
ono se širi samo zbog nas
da mi budemo dobro
da budemo srećni
da budemo djeca
lijepa djeca
djeca našeg groblja.
