ELEGIJA Mene vaša smrt nije iznenadila. Očekivano. Nestali ste kao izmaglica iznad spaljene i ničije zemlje. Kao nešto daleko i nepoznato. Bez imena i bez oblika. Ne mogu više ničega da se sjetim, i vremenom prestao bi i svaki pomen da nije praznine kada god pogledam u nebo iznad ovog malog i nestvarnog grada.
