Ljubav Crnogorca
Ne, na tom čelu nisu zvijezde
(Mada ih uporno iz očiju nišanim u tebe)
Ne, to su krakata rasprsnuta
Puščana zrna
Iz istorijske strave
Ne, u tim rukama ja nisam žena
Požuda, slast i posljednja strepnja iz slabina
Ne, tu sam tajna što se mučno sniva
Sjen pred kojom muška snaga kopni
A treba je sačuvati za istoriju
Ne, u toj kući ništa nije moje
Ni slike ni knjige ni oganj koji žarim
Puške o klinu ni okom ne poznajem
To su preci, pleme i ožiljci u zidovima
Koje ne moja ruka
Već istorija hrani
Ne, ni ta djeca nisu moja
Potomci, prvaci, odive i tuđe
Tvoji su uspjesi i posrnuća, kletve i oltari
A ta moja gromovita bezuslovna rađajuća ljubav
Činjenica je ko što zemlja sjeme rani
Ne, ni ti šapati priznanja i srama
Što mi se pod šuštanjem posteljine zbore
Nisu moji i neće me budnom pronaći
Ja ne smijem da čujem
Jer ni te ispovijesti nisu moje
Ja sam tako divlja poletna i vrela
Muka krvi i tijela
Kob muške časti
Mogu te povesti do nutrine tvog bića
I prevesti preko najtanjega leda
I opasna sam krajnje
A tu istoriju nećeš naći
Ja sam tvoja tajna, unutrašnje carstvo
Prva sam ti misao ispod krvavoga čela
Dodirni me i pucam, ko stara molitva sam bijela
Imaćeš me cijelu ispod posljednjega tijela
I tvoja sam ljubav
Al ti nisam žena
Nisam istorija tvoje crne gorke majke
Ja sam istorija svakog čovjeka
I prije vila
Nego prva bračna posteljina
I nisam ti žena
Al sam ti ljubav vascijela
I dok ćutiš suze gorke
I dok pjevaš himnu iz grla cijela
Pod zastavom crvenom
i ispod našeg krvavoga neba
Istorija je povod
Domovina je carstvo
A ja sam sve
I sva sam ti ljubav
Al ti nisam žena
Ja te rađam
Ja te morim
Svojim krhkim tananim
ljudskim postojanjem
Od krvi sam i mesa
Al sam veći ideal
Nego što ćeš ikad u istoriji naći
Ja sam sve
I poetska pravda
I krvava ovozemaljska cijena
I sva sam ti ljubav
Al ti nisam žena
Epika me ne priznaje
A snaga sam kojom je prva strijela
Odapeta
I isukan mač
A krvca prolivena
Od ućutkanog lirskog krika
sva sam ispletena
Vječna sam ti vrela suza
neprolivena
