SVEMIR SE VRTI NA KRILIMA PTICA SELICA
Kada ptica upregne nebesku kočiju
s neba se prospu iskre kopita
i zaspu poglede uprte u cilj.
Pera, prkoseći silama teže,
ostaju na svom mjestu
Kad jato zajaše nebeske vrance
s neba se spusti prašina
koja prekrije žutu mrlju
ona iz inata pocrveni,
i zagrije kamenčiće u želudcu.
Ptice imaju sjećanja
svoja mala sjećanja
zapisana u svojim malim tijelima.
Imaju i velika sjećanja
dehidrirana, ocijeđena, osušena,
koja njihovim malim tijelima
daju lakoću
i potisak da u jednom zamahu
prevale zidove.
Zamah zamah zamah
S jedne strane plavo
s druge zeleno.
daltonistima je svejedno.
I pticama je svejedno,
tamo kuda one idu
i plavo je i zeleno.
i gore i dolje.
Ptice ne znaju što je gore
a što dolje,
one ne spavaju na leđima,
i ne uspavljuju se uz zeleno.
Zamah zamah zamah
Bez brojanja.
Brojevi su se odlijepili i ostali iza njih.
Jedno je gnijezdo
u kojem će se izleći povratak.
Život ptica je cirkularna pila.
Ona reže metalne daljine
na kriške.
Na svakoj je zrno.
Kad proklija bit će dosta plodova
za mjeru koja nema ime.
Početak je na sredini,
sredina se hvata za kraj,
kraj se ne vidi.
kako prepoznati adresu
koja se ne odziva na šum poznatih vjetrova?
Zamah zamah zamah
Poljubac istih pera,
poljubac blizanaca,
poljubac trojki,
poljubac četvorki,
sve se umnožava.
Obrnuta piramida naginje se.
Ljepljive misli razapete na koordinatama
pucaju
bit će dovoljno za ostatak
koji nema ni oblik ni boju.
Zašto svakog ne zovu njegovim imenom ?
Žongliranje na žicama,
vis na jednoj nozi.
nokti moraju biti toliko jaki
da se odupru silama teže.
Noktom se treba pridržavati
za niti iz kojih rastu čelične sajle
a kraj se ne vidi.
Nigdje su,
ni na nebu,
ni na zemlji.
Nema kraja,
nema ništa.
Nema provodnika zvukova ni topline.
Njive su puste,
tržnice su u gradovima.
Ispod tezgi su truli ostaci.
Gradovi su iza.
Ispred je sjećanje prolistalo u genima.
Zamah zamah zamah
Treba stići tu zraku
koja bježi od lovaca.
Na svakom listu šifra.
A koja je prava?
Cilj se ne glasa,
mirisi su se istanjili.
Gdje smo?
Gdje smo?
Gdje smo?
Ima jedna točka
u koordinatnom sustavu.
Ptice imaju u svom malom mozgu
istočkan
čitav koordinatni sustav.
Čovjek s velikim i malim mozgom
nema ga.
Obučene u čeličnu mrežu koordinata,
samo im viri prsni koš
da mogu duboko udahnuti
kad se strmoglavljuju
i pojave na drugoj strani
zakićene rajskim perjem.
Zamah zamah zamah
Bistrina na putanji tijela
izbačenog iz ležišta
zatrpava se tišinom.
Potkivanje nebeskih vranaca
na odmorištima
bez silaska iz sedla.
Instant mušice
bacaju prašinu u oči.
Ruta se ne mijenja.
Zamah zamah zamah
Sve je dalje.
Točkica je koja nestaje.
U tišini eksplodirala je
i bez zvuka lomljave otišla iz postojanja.
Konjica se ne zaustavlja.
Zamah zamah zamah
Što prozračni nebeski vranci znaju,
koje tragove njuše,
između letvica kojih nema.
Ispred ili iza neobilježenog obzora
cjelodnevni boravak je.
Na trosjedima odmaraju se dani.
Oči im ne moraju biti zatvorene,
San ne dolazi.
Pitanje za veliku maturu.
Kada ptice spavaju?
Neznalice ne zatvaraju usta.
Tamo se, s hladnoćom ispod kože,
koja je nedostupna zrakama, zimuje.
proljetuje se i ljetuje
u točki prvog zamaha.
Sve su točke jednako blizu.
Daljine nemaju mjeru.
Zamah zamah zamah
Prvo moraš otići
da bi se mogao vratiti po spoznaju o odlasku
s uzicom vjernosti oko vrata.
Cirkularna pila
vrti uvijek isti krug.
Svijet se vrti.
na glavi ptica selica
Zamah zamah zamah
