LISTOPADSKE ŽENE
Listopadske žene
Darivaju plodovima iz njedara
I umataju u okuse bliskosti
Toplina iz njihovih stopa
Uvlači se u odjeću
I tope zadebljanja na koži
Riječi im kao krijesnice
Svjetlom točkaju noć
Stvarajući priču koja počinje i završava
Na otvorenim dlanovima
NOVEMBARSKA ŽENA
Toplinu omotanu svojom kožom
Čuva od ledenih brjegova
i ušiva u džepove zimskih kaputa.
Sjetvom,
berbom
i žetvom
s polja izbrazdanih toplinom dlanova
dohranjuje nedonoščad
i puni ambare djetinjstva.
Od zraka čistog sunca
iz preranog smrkavanja
i topline njedara
pravi napitke za svog muškarca
I Hestija
božica srca i vatre
i Vesna
vladarica topline
žena rođena u novembru
dan počinje otapanjem mraza
a noću bdije uz žeravicu
koja udomljuje obećanu ljubav.
DECEMBARSKE ŽENE
Nikad ovi dani neće imati toliko tame
koliko svjetlosti isijava koža decembarske žene.
Ona svijetli
sa streha topi sige
i kao zrnje, prosipa riječi
koje čuvaju bliskost
od padova na poledici.
S preciznošću strijelca
Gađaju nakupine teških misli
poleglih u preranim zalascima
i skladaju poeme zrakama
iz škrtog decembarskog svjetla
Decembarska žena
strelica
došla je s aurom svjetlosti
razrjeđujući mrak
narasle decembarske noći.
AUTOPORTET
TRIPTIH
PRVA SLIKA
Kad me pitaju kako si odgovaram
Dobro sam.
Što radiš?
Starim.
Mijenjam se kako godine prolaze.
Ako sam ikad i bila, više nisam neodoljiva.
Skupljam papire za dom,
Sada je pravo vrijeme za udomljavanje.
U četiri oka sa sobom
Žalim za izgubljenim ljudima
Čiji su dodiri uzgojili ljubav i prijateljstvo
U zimskom vrtu.
Ponekad napravim neku skulpturu,
Napišem i naslikam nešto.
Iz dana u dan
Pratim Savu između dva mosta
I upijam njenu staloženost.
Ona šuti,
I ja šutim,
Rastajemo se bez pozdrava.
Idemo dalje svaka u svom smjeru,
Ona prema kraju
Ja na početak svog puta.
Barem dva puta tjedno vježbam jogu.
Meditiram
I borim se s nedostajanjima
Dohranjivanim pravilima
Koja određuju
Kada ćemo razmijeniti bliskost
Kože i usana.
Dobro sam.
Popravljam i nadograđujem sebe.
Krpam mrežu
U kojoj sam spremila ljubav i prijateljstvo
Iz bivšeg vremena.
DRUGA SLIKA
Fotografiram se u raznim pozama.
Obučena u omiljene boje
namještam se,
biram kut,
svjetlo,
vodim računa o pozadini
i ne krijem zadovoljstvo.
Jedino ja znam u pravom trenutku
pritisnuti gumb
iz kojeg će iskočiti lice
koje upravlja mojim vremenom
Najdraža su mi slike na kojima nasmijana
omekšavam stvarnost
i utopljena u zrele godine
ne odolijevam
zavodničkom sjaju istočnog grijeha.
Draga sam si
moja ljubav prema meni čini čuda.
Sve više ličim na sebe sa slika
TREĆA SLIKA
Gošća sam na zvučnoj gozbi
ispod krošnje
među travkama
s biranim tonovima
na visinama najvišeg jablana
i dubinama najdubljeg korijena
Lice raširim na suncu
pustim da vjetar na njemu pravi grimase
da se cvrkuti kosova
i dječja vriska igraju skrivača
u tunelima između obrva
Na kraju dana
zgužvana sam
kao plahta poslije pranja.
Peglanje neće izravnati nemir
zapisan u naborima.