UTOPLJENICA
Svježe izblanjane tabutne daske
Prislonjene uz zid kuće – trokutaju svoju sjenku
Ili to angeo obara glavu bradom na rame
Kao da pridržava violinu
Izrez na ružinoj jutarnjoj haljini
Ištrikan skalperom
Ili da iz neba bane pahulja, kao pljuvačkom u ustima ukruglan kruh
Ili na ciperak oko bebinog vrata
Da same se penju mliječne fleke
Koje okoravaju
Nabrane jabuke, nabrane zavjese, mahom košćurija
U naklonski se aplauz zagubio njezin šapat – gledaj me, gledaj, bože
UTOPLJENIK
Zamisli, kazao je pred vodom
Kada bi ubojice, kada bi svi Kaini svijeta,
Morali za kaznu
Do svoje smrti
Nositi sa sobom kosti onoga koga su ubili
I kada bi
Morali se brinuti o njima, kostima aveljenim,
Grijati ih i čuvati, paziti na njih
Kao na blago, kao na cvijeće koje oteli
Od zemlje celofan i prsti
