Sonet Miljkovićevog sina
Otvorena stražnja vrata dostavnoga vozila: noćne posude, narudžbina za gerijatriju, još u najlonima, pun kamion.
Jugovina jablanima istisne tubu bijele boje u krošnje, kao u oči bolešljivije djece po vrtićima.
Voštani tulipan navučen na žicu, perje poklanih gusaka u jastuku, lastavičji miris uguran u krovnu pukotinu, nanjuškavane nečije kosti – sve to stane u pribor velevrtlarije, nađen u šupi kasnije.
Otac kad se ubio, mater mu sve pčele pobila za osvetu:
ostavila ih bez paše, pa su bez hrane jele vlastite larve, da prihrane sljedeće larve, sve uzalud.
Pa mu sedam dana, ostavila čizme na tri kiše napolju, pred kućom.
Da se ispune vodom, do visine vješanja.
