CVIJETIĆ S KATETEROM
Nebu škripe prsa pa šišti kao snijeg poliven kašičicom vrelog vina.
Vrtlar je stavio ogledalce pred ružu:
Biljka ne izlazi iz sjemena, nego ga nosi kao kapu; kao kipu.
Zemlja u tebi krtičnjari, prerovljuje te, pa tako tumor na mozgu misli da si mu mater.
Tatu su na Neurokirurgiji posjetili nepoznati stariji ljudi. Njih dvoje, baka i djed, zamoljeni od daljnjih rođaka iz Trebinja da posjete nekoga koga zapravo ni ne poznaju, izvjesnog Ljubana, tek operiranog, očevih godina.
Tatu su oslovljavali “Ljubane” a on im se (također svježe operiran) nerazumljivo odazivao, tko zna iz kojega vremena, tko zna iz kojega anestezijskoga svijeta.
Nekih su ga pola sata tješili i pokrivali i razgovarali.
Ostavili mu banane i vlažne maramice. Tada sam naišao. Ljudima je bilo strašno neugodno kad smo sve razjasnili, i izvinjavali su se, te brzo otišli od sobe do sobe tražiti pravoga Ljubana.
Tata je šutio.
Činio se ljut na mene. Spremao sam mu blagu kašicu, kada je rekao da on razumije da više nije Milutin nego Ljuban, ali da nije siguran jesam li mu još sin, kad tako otjeram dobre ljude?
ZAPIS IZ DJEČIJE JAVNE KUHINJE
Napuhani helijski zečići vezani za sat na Trgu heroja, trzaju se na vjetru.
Samo slovoslagač s iskustvom pustinje na jagodicama, pa i takav prežedni sav put, vrati se iz rečenica.
Oko mesa može biti marama, meso dugo može ležati, meso može biti dijete, meso može biti ptica i preletati jezero, ne daviti se. Svijet se vrti ulijevo, ulijevo polegle mlade dlačice na gusjenici.
Carskog gatara zbuni kneginjin dlan, posut kašičicom znoja, i ne reče joj da vidi infuzijski čiviluk iznad knežićeve glave.
Angeo s metastazama s oreola, ćelavih krila, od kemoterapije.
Ništa joj ne pomenu gatar, dlan joj savija k unutra kao da on njoj ostavlja zlatnik.
M. Tournie, pišući o urni s pepelom svoje majke, koju su ukopali, po njezinoj želji u vrt, pominje razočarenje svoje mlade nećakinje, koja je imala bizarnu ideju “da tim pepelom ispuni plišanog medvjedića kojega bi svuda nosila sa sobom.”
Srećom je majka imala pisani testament, inače bi medvjedić bio prepariran u medvjeđi leš.
BADNJAK NA NEUROKIRURGIJI
Trebalo je odmah da razumijem da je jabuka vjernik.
Kao lješnjak ili šljiva što je bogograđevina.
Zašto bi lješnjak ili hrast učio šljivu kako se lješnjački voli Bog, i još šljivin način držao pogrešnim?
Na dnu osušenog jezera dječakova davno ispuštena sandala. Snijeg je sakriva prvo po prstima.
Sunce pišti zaliveno u kadi.
Crni izvađeni konci s cik-cak šivanja lubanje, bačeni u lavor, kao larvice, malo ih vode pomiče.
Kupujem pelene M4 (od 50 do 70 kg); mama presvlači tatu i šapće mu da je on sada njezin sin.
Vjetar u zvonu zatekne tanak mraz.
Mramor će na meni dobiti dekubitis, šali se baka, ako skuhaš metke možeš ih baciti, jer cijev takvo zrno samo ispljune, čitala je to kod Svetlane Aleksijevič.
Tako je i D.
Od Gradačca imao drvenu nogu. Kad je s 48. umro od raka, ostavio nam nogu. Noga nam nosi stol na vikendici, pa kad je krmokolj – na njemu meso sortiramo.
