Avgust mjesec poezije
Tokom pet sedmica mjeseca avgusta i koji dan septembra, portal Strane vam predstavlja poeziju po izboru književnika-selektora, za pet država regiona. Selektori su napravili izbor od sedam savremenih pjesnika čija im je poetika u ovom trenutku najbliža.
Selektor za Crnu Goru je književnik Radoman Čečović.
Progonitelji
Uzalud će odapeti strijelu,
papagaj je uvijek bar korak ispred,
jedan zamah krilima raspršiće snove
Progonitelja, i njihovih pasa,
Njegovo meso neće utoliti glad
Tragača,ovog puta ništa od toga,
vratiće se praznih šaka
svojim domovima,
Uzalud im sjekire i koplja,
ne umiju hitnuti dovoljno daleko,
ta će se Nimfa nanosati glave
grabeći ka zemlji koja obećava,
Uzalud vam zamke, zapete u vrtu,
uzalud i oči, crvene od gnjeva,
čak i ako ptica u vaš kavez uđe,
tek tada će znati kako da zapjeva
Podvižnik
Svinja će stradati, svakako,
danas il sjutra, manje je važno,
njen vrat će pod nož prekaljenih koljača,
ushićenih pred krvavi pir
sada valja nahraniti svinju,
zabaviti je, razveseliti,
počastiti pomijama naročito
pripremljenim svinji u čast
i osuđenik koji čeka dželata
bira svoj posljednji obrok,
tako i svinja raduje se gozbi
a uskoro i sama gozbom biće
Svinja, i svinjina glava,
na čelu trpeze biće tog dana
Svinja koja strada zarad nas
Prepodobna, jurodiva Svinja!
Jezičanje
U jeziku smo, i ja i ti,
u njemu rođeni,u njemu pohranjeni
moj jezik je hrapav, izbrazdan i ružan
tvoj jezik je gladak, sačuvan i pitom
Moj jezik je galamdžija, bogohulnik, nitkov
tvoj jezik je uljudan, odveć fin i drag
Oko mojeg jezika se koplja lome
bojevi biju
i padaju glave
oko tvog jezika niko ništa ne lomi
ni koplja ni glave
tvoj jezik nije uzrok tome
Moj jezik je kušao sladoled i grožđe
najstarija vina,
Paundova slova
vukao se pločnicima
crtao fasade
Moj jezik je u jezicima drugim,
ušuškan i svečan,
određen da bude i kad mene nema
Tvoj jezik je osuđen na vječnu tišinu
i prije nego li isplaziš ga stidno
Dječaštvo
Ko me to vraća u moje dječaštvo
a jedva sam ga jednom napustio
živu glavu izvukao
i istom pobjegao bez obzira
košmari, nikad do kraja odsanjani
sad su opet tu
i čekaju svoj konačan oblik
Dječaštvo, u svoj svojoj ružnoći
poput, ne baš dragog gosta,
uzurpira moju dnevnu sobu,
gleda moj tv i pije moju kafu
a koliko su samo Očenaša
i Zdravo Marija
izgovorila slabašna usta dječaka,
u časovima beznađa
Dječaštvo, do juče miljama daleko,
sad je opet tu, i vreba, u tišini,
kao gladna zvijer, u šumi,
čeka svog starog dužnika
Dječaštvo, ta zaključana soba
u kojoj zatočeni dječak
izgovara riječi Jevanđelja, još
neobjavljenog
Tumači Snova
Aleksandru Radomanu
Oni će objasniti naš Tekst
i Nas će objasniti, onako usput,
našim demonima nadjenuće ime
našim utvarama nadimak od milja
a kako li će Patnju našu zvati
koje li će ime Strahu dati
i beskraju našem
Ušetaće među naša slova
odvažno i lako, dugim koracima
slovoslagače će proizvesti u Apostole Olova
a onda nam satima govoriti
o nama samima
Oni će objasniti pakao,
i što je to tama,
u jednom će kriku naći kosmos čitav
i saopštiti ga onom koji sluša
i koji će čuti
izvještaj o Nama
Tumači Vatre,Vatrom netaknuti
Ući će u naše knjige,u carstvo osame,
narušiće mir divnog utočišta
Tumači snova,objasnite me,
Dok iz jednog Ništa tvorim drugo Ništa!
