Mitski ljudi
Obilazeći tok mitske rijeke
(koju ću nešto kasnije nazvati crvenom)
uočavam sve svoje neznanje o smrtima koje
su se dogodile u gradu Z,
o truplima koja udaraju o stijene crvene vode,
o vapajima zabrađenih žena uzetih na silu
s revolverom uperenim u stomak,
o krvnicima koji su i tada kao i danas
spokojni poput mladog šaolina sa planine Song
jer naša kratka pamćenja njima garantuju duge živote
i miran san,
rijeka se preda mnom uzdiže do neba
mijenjajući se u čudovište, u rijeku ubicu,
u saučesnika u gnusnim zlodjelima,
mitski narod i mitska rijeka
u nama vide pizde koje ljube bližnjeg svog
Paradoksos
Ako je samo Prvi među nama bezgrešno začet
onda smo svi mi ostali nastali iz grijeha,
(uključujući i dvanaest pratilaca Prvog),
naše su majke bludnice, mada, one su opštile s našim
očevima, nije pošteno obilježiti žene, uzorne domaćice,
brižne majke i odane supruge koje nijesu oskrnavile svetost braka
i nijesu imale afere s duhovima,
nijesu činile preljubu i kasnije je pravdale zavodljivim pričama,
Ako je samo jedan od nas začet bez grijeha
kako to da svi ostali jesu u milosti oca njegova
i uživaju pravo na svete tajne,
paradoksos, u slobodnom prevodu protiv očekivanja
omiljena je figura jevanđelista, i to je u redu
Nova revolucija
Prilično je lako povesti revoluciju
stoljećima kasnije
(ono što se odigralo ne proizvodi nove posljedice, ili proizvodi)
i tuđim mesom jurišati na bajonete
ne mareći za ishod juriša,
opovrgavati ili zagovarati razloge mrtvih ratnika
i onih drugih, takođe upokojenih,
oni se ne mogu braniti?
Prilično je jednostavno oglušiti se o istine
vremena koje je istorija zatvorila,
nije da bi neko mogao posvjedočiti i dokazati
vašu laž,
ali, kudikamo je teže svoj trbuh nataći na nož
i viknuti REVOLUCIJA!
baš sada, s pravom ili bez
