SENKA MARIĆ
Kada si počeo pisati, da li se sjećaš tih tekstova i kakvi su oni bili?
DRAGO GLAMUZINA
Sjećam se, naravno. To su bile pjesme koje sam pisao koristeći sasvim drukčiji jezično-stilski model od ovog kojim se sad služim. Bio sam u srednjoj školi, imao 17, 18 godina, a ti su tekstovi objavljeni u relevantnim književnim časopisima. Kad sam ih vidio otisnute, bio sam pun sebe, ali danas ih ne bih ponovo objavio ni da mi netko zaprijeti pištoljem. Bila je riječ o nekim jezičnim eksperimentima, vrlo hermetičnim pjesmama i vjerojatno ni meni samom nije bilo do kraja jasno što sam u njima rekao ili želio reći. Osjećao sam ipak da tu nešto ne štima pa sam tek nakon deset, petnaest godina, kad sam odbacio taj način koji je osamdesetih i devedesetih bio dominantan u hrvatskoj poeziji, objavio prvu knjigu pjesama, Mesare. Odmah mi je bilo jasno da sam pronašao svoj glas i na tom tragu pišem sve ove godine. Za razliku od onih ranih pjesama, ovdje je bila riječ o narativnoj poeziji u kojoj izbjegavam pretjerano korištenje metafora, a referentni okvir tih pjesama puno je čvršći i razgovjetniji.
SENKA MARIĆ
Odrastao si u Vrgorcu i otišao na studij komparativne književnosti i filozofije u Zagreb. Od tada živiš u Zagrebu. Kojem od tih gradova pripadaš, ako igdje zaista pripadamo, da li su oba izmiješana u tebi i koliko su ti krajolici prisutni u tvojoj književnosti?
DRAGO GLAMUZINA
Ima jedna rečenica u Durrellovom Aleksandrijskom kvartetu koja kaže „Grad postaje svijet ako čovjek voli jednog njegovog stanovnika.“ Koliko nam je koji grad važan ovisi o tome koliko su nam bili važni ljudi s kojima smo u njima bili. U tom smislu, to su dva grada koja su me oblikovala, i oni čine veliki dio mog svijeta, koliko god nisam sklon zavičajnim sentimentalnostima.
SENKA MARIĆ
Da li je filozofija nešto što je ostalo kao dio studentskih dana ili je i danas prisutna u tvom životu?
DRAGO GLAMUZINA
Studij filozofije dao mi je jedan teorijski okvir kroz koji promatram život i svijet, i naravno da se odjeci svega toga mogu pronaći u mojim knjigama.
SENKA MARIĆ
Prva knjiga koju si objavio bila je zbirka poezije „Mesari“. Da li se prvenstveno smatraš pjesnikom?
DRAGO GLAMUZINA
Nikad nisam razmišljao o tome što sam prvenstveno; smatram se piscem, a što se tiče koegzistencije poezije i proze u mom pisanju, čini mi se da se dobro nadopunjuju. Nisam nakon prve knjige proze potpuno zapostavio poeziju, kako se često događa, nego sam spontano našao neki svoj ritam. Ne pišem istovremeno i jedno i drugo, ne pišem pjesme u pauzama rada na romanu, nego kad završim knjigu proze vraćam se poeziji i obrnuto. Nakon što sam objavio Everest, četiri godine nisam napisao nijednu pjesmu, nego sam radio na romanu Drugi zakon termodinamike, ali čim sam lani objavio roman, počeo sam spontano opet pisati poeziju. S druge strane, moja poezija i proza su na neki način i povezani. Bave se sličnim temama i često se nadopunjuju.
SENKA MARIĆ
Kako danas gledaš na Mesare, da li bi ih i sada objavio u istom obliku ili je vrijeme promijenilo tvoj stil i glas?
DRAGO GLAMUZINA
Mesari su s godinama postali nekakva amblematska zbirka koja se veže uz mene i ono što radim. Nemam problema s tim, meni je ona naravno jako važna, ali važne su mi i ove ostale. S Mesarima sam, kao što sam već rekao, pronašao svoj glas, ali raspon tog glasa može bit vrlo širok i ti se unutar njega stalno krećeš. Premda je u svim mojim knjigama riječ o narativnoj poeziji i premda uporna izbjegavam metafore, ipak je jasno vidljiva razlika između Mesara i knjige Je li to sve. Mesari su puno heterogoniji, tu je puno više intertekstualnih povezivanja, citata, pjesama rađenih u različitom ključu, a u Je li to sve pokušao sam sve svesti na tu osnovnu liniju koju sam napipao u Mesarima. U Everestu sam pak htio sadržajno zatvoriti priču koja se proteže kroz sve te tri knjige pa je to opet povratno utjecalo i na strukturu knjige, ton i način kako sam neke pjesme izveo.
Što se tiče ponovnog objavljivanja, uskoro će u izdanje kuće Vuković & Runjić izaći knjiga Crni zec u kojoj će biti sabrane sve tri knjige, a dodan je i epilog s novim pjesmama. Ni u Mesarima ni u ostalim knjigama nisam gotovo ništa mijenjao.
SENKA MARIĆ
Šta je ono što ti je najzanimljivije ili najvažnije u književnosti, u kontekstu vlastitog pisanja?
DRAGO GLAMUZINA
Vjerujem da se dobro pisanje na neki način sastoji od stalnog prekoračivanja granica, mislim na granice svih vrsta pa tako i granice neke spisateljske zone komfora. Pisac se ne treba bojati rizika, eksperimenta, niti vlastitog izlaganja, ali to ne radi da bi zaintrigirao medije, šokirao publiku ili nešto slično, nego da bi napisao dobru knjigu. Iskoristit ću u pisanju bilo koji detalj svog života ako mi se čini da se on dobro uklapa u neku situaciju. Ili ga preoblikovati kako god to traži tekst.
I mislim da treba pisati samo o stvarima koje te kao pisca duboko zanimaju, nema ništa gore nego kad je i samom piscu dosadno ono što piše.
SENKA MARIĆ
Koliko mi je poznato nisi objavljivao kratke priče. Da li si ih ikada pisao?
DRAGO GLAMUZINA
Da, pisao sam ih, ali nekako bi se one uvijek pretvorile u roman. Prva dva poglavlja iz romana Trioriginalno su bile dvije priče, jedna je objavljena u časopisu Quorum, a druga u Književnoj republici. A onda mi je palo na pamet da tu prvu stavim na početak romana kao priču koju je napisao glavni lik, a da roman završim s njegovim pjesmama. To je bila početna točka od koje sam krenuo pisati taj roman kad je riječ o strukturi, formi, a druga je ishodišna točka, koja se odnosi na sadržaj romana, odluka da u njemu na prozni način ispišem istu priču koju sam donio u Mesarima.
Prva dva poglavlja Drugog zakona termodinamike također su nastala kao priče, prva je napisana za natječaj FEKP-a, a druga za Treći program Hrvatskog radija. A onda sam i u njima pronašao način da se poigram i iz njih raspišem roman. Te prve dvije priče su definirale pripovjedača i neke vanjske okolnosti u kojima se događa taj tulum koji se u romanu opisuje.
Ali sad bih doista želio napisati knjigu priča. Vidjet ćemo na što će to izaći.
SENKA MARIĆ
U odabiru između poezije i proze kojim se instinktom vodiš? Kako nastaju pjesme a kako romani?
DRAGO GLAMUZINA
Dosta me je zanimalo to pitanje, na koji način, kakvom formom, kojim tipom teksta obraditi neku temu, i koliko ta forma oblikuje ono što želimo ispričati, pa sam s tim dosta eksperimentirao u svom pisanju. Neki događaji koje sam u Mesarima obradio u jednoj pjesmi u romanu Tri dobili su cijelo poglavlja, a i sam roman u cjelini je, kao što sam već rekao, prozna verzija Mesara.
Nedavno sam jedno poglavlje iz Drugog zakona termodinamike također preispisao kao pjesmu, ali to je onda otišlo u sasvim drugom smjeru nego u romanu. Dakle, eksperementiram, probam, i to je ono što me veseli u pisanju.
SENKA MARIĆ
U tvojoj poeziji, a naročito prozi propituješ intimne odnose muškaraca i žena, mogućnost ljubavi, pitanja seksualnosti i sve ostalo šta u taj odnos stane u smislu spajanja i razdvajanja. Da li je to tvoja osnovna tema, smatraš li da ćeš joj se i dalje vraćati i zašto je to tako?
DRAGO GLAMUZINA
Naravno da se ljudski život ne može svesti samo na intimne odnose među ljudima, ali oni vrlo često presudno definiraju naše živote, čak i kad ih nema, svi se stalno batrgamo u tim mrežama, i zato je to jedna od velikih tema književnosti od njenih početaka do danas. Očito je i moja, jer se tim bavim u svim knjigama, ali zanimaju me, naravno, i ostale, odnosi roditelja i djece, starost, smrt, samoća, sve vrste egzistencijalnih strahova, sve ono što nas čini slabima, ranjenima, preplašenima u beskrajnom, indiferentnom univerzumu – jer jednostavno ne možete pisati i razmišljati o svijetu i smislu života u njemu a da vas to ne dira i da se time ne bavite.
SENKA MARIĆ
Bio si urednik u izdavačkoj kući Profil, nakon toga u VBZ-u gdje si danas. Kako gledaš na posao urednika? Koliko urednički posao doprinosi tvom vlastitom pisanju?
DRAGO GLAMUZINA
Radim ono što volim i svjestan sam da je to privilegija. A što se tiče pisanja mislim da mi i pomaže i odmaže. Moj posao je da svaki dan čitam tekstove i rješavam probleme u njima. To uredničko iskustvo sigurno pomažu kod pisanja. Lakše prepoznaš problem i lakše ga riješiš. Ali zagušenost gomilom tekstova zna i umoriti, ponekad mi se čini da kod nas više ljudi piše knjige nego što ih čita i teško mi se uvijek izboriti s tim mnoštvom i pronaći prostor za svoje pisanje.
SENKA MARIĆ
Šta čini urednika dobrim? Znam pisce koji ti u uredničkom smislu daju potpuno povjerenje, naprimjer Zoran Ferić. O kojoj vrsti odgovornosti se tu radi? Na koji način pristupaš njihovim tekstovima? Zanima me da li je moguće da jedan urednik radi s najrazličitijim vrstama pisaca ili se tu prvenstveno mora raditi o podudaranjima senzibiliteta?
DRAGO GLAMUZINA
Mislim da je važno da urednik ne natura svoje afinitete piscima s kojima radi, već da uvijek treba poći od onog što dotični pisac želi postići svojom knjigom, na neki način treba biti otvoren i prilagoditi se senzibilitetu autora. Ta sposobnost da osjeća različite tipove teksta mi se čini ključna. Drugačije piše Ivica Prtenjača a drugačije Zoran Ferić, i ti moraš pokušati pomoći da im knjiga bude bolja krećući se unutar njihova književnog svijeta i načina.
SENKA MARIĆ
Dobitnik si i nekoliko književnih nagrada. Kako gledaš na nagrade i u čemu se nalazi njihova važnost?
DRAGO GLAMUZINA
Za Mesare sam dobio Nazorovu nagradu i tad mi je to puno značilo jer vrlo je rijetko, ili možda nikada, netko dobio tu nagradu za prvu knjigu. Ta me je nagrada učinila vidljivim i sigurno olakšala moj ulazak u književnost. Dakle, naravno da vam znači kad netko prepozna to što radite, ali isto tako mislim da ne treba trčati za nagradama, ljutiti se na žirije i kroz njih sagledavati svoj i tuđi rad. Vaš je posao samo da napišete dobru knjigu, na ostalo ne možete utjecati.
SENKA MARIĆ
Kako gledaš na vrednovanje književnosti? Koliko je ono realno, koliko može biti objektivno, u kontekstu nagrada koje danas imamo u regiji?
DRAGO GLAMUZINA
Nagrade nisu apsolutno mjerilo. Vrlo često neka knjiga dobije važnu nagradu, ali vi znate da bi, da je bio drugačiji sastav žirija, nagradu dobila druga knjiga. Svatko od nas, pa i kritičari, povjesničari književnosti, članovi žirija ima svoj ukus, knjige koje mu više pašu od drugih i nema načina da se vrijednost knjiga do kraja objektivno procjeni. Ali nagrade ipak nekako stratificiraju scenu, ima ih dosta i kad uzmete tih deset, petnaest knjiga koje su ulazile u različite izbore, to su ipak knjige koje su se te godine izdvojile i na koje treba obratiti pozornost. Knjiga je jako puno, nitko ne može sve pročitati i ne vidim drugi način da se ljudi kroz to mnoštvo probiju, koliko god on bio nesavršen i pun pogrešaka.
SENKA MARIĆ
Koliko pratiš svjetsku književnost, koliko je tu bitno pitanje kvaliteta a koliko cijelom situacijom dominiraju trenutni trendovi?
DRAGO GLAMUZINA
Trend sam po sebi ne govori o vrijednosti knjige. Unutra nekog trenda imate dobrih i loših knjiga, jednako kao i izvan njega. Problem je s vidljivošću, ukoliko niste u trendu teže se probijate u medije i do publike. Ali nije to ništa novo, uvijek su postojali trendovi, kao i dominantne stilske formacije, ali onda dođe trenutak kad trend dosadi, i knjige koje ga preokrenu. U svakom slučaju, ne trudim se biti u trendu, želim pisati o stvarima i problemima koje mene zanimaju na način koji ja izaberem.
SENKA MARIĆ
Kako izgleda tvoj radni dan? Znam da uglavnom radiš po noći. Zašto noć?
DRAGO GLAMUZINA
To je nekako ritam kojeg se držim još od faksa. Obično idem spavati oko šest, sedam ujutro, a budim se oko jedanaest, dvanaest. Kad sam studirao, to je bilo vrijeme bez distrakcija, nije bilo noćnih televizijskih programa, ni interneta, telefonskih poziva. Godilo mi je to vrijeme koje sam imao samo za sebe. I volio sam nakon što bih cijelu noć nešto čitao, učio ili pisao, ujutro otići na kavu, gledati ljude kako se bude i idu na posao i onda se zadovoljan učinjenim vratiti u krevet. Kad sam počeo raditi u novinama, nismo morali dolaziti na posao prije 11, pa sam nekako uspio zadržati to svoje noćno vrijeme. S vremenom se to pretvorilo u ritam kojim živim. Danas sam u firmi obično od jedan do pet, i to je vrijeme sastanaka s ostalim urednicima, dizajnerima i svima koji sudjeluju u tom procesu proizvodnje knjiga, predvečer se obično nalazim s autorima ili sam na nekim promocijama ili sličnim događanjima, a knjige čitam, uređujem i pišem od ponoći do šest ujutro, otprilike tako.
SENKA MARIĆ
Kako on izgleda kada radiš na svom tekstu?
DRAGO GLAMUZINA
Vrlo slično, ali pokušavam u tom okviru pronaći više prostora za sebe.
SENKA MARIĆ
Kada radiš na romanu, da li imaš unaprijed zacrtan plan ili puštaš da te priča sama vodi?
DRAGO GLAMUZINA
Vrlo rano imam prilično jasno zacrtano što želim učiniti u romanu, od strukture i načina na koji ću ga napisati do onoga o čemu ću pisati. Ali ljepota je pisanja u tome što ne možete sve predvidjeti, ono vas povede u nekom smjeru koji niste očekivali, tekst je živa struktura, vi ste stalno pred nekim izborima i uvijek sam spreman promijeniti plan ako mi se neko drugo rješenje čini bolje.
SENKA MARIĆ
Ko je tvoj urednik?
DRAGO GLAMUZINA
Imam tri, četiri prijatelja, pisca, urednika koji čitaju sve što napišem, s kojima pretresem svaki problem u svom tekstu. I to mi je važno, taj neki drugi pogled i glas, i to još dok pišem.
SENKA MARIĆ
Na čemu trenutno radiš?
DRAGO GLAMUZINA
Pišem dnevnik koji mi je Semezdin Mehmedinović naručio za biblioteku koju uređuje u Buybooku. Ali taj dnevnik sam postavio samo kao neki narativni okvir a kroz njega ću pokušati provući i neku fikcijsku liniju. Vidjet ćemo kao će to funkcionirati.
SENKA MARIĆ
Kada odradiš sav taj posao da li postoji vrijeme za odmor, kako se odmaraš?
DRAGO GLAMUZINA
Nisam striktan tip, ne mogu reći svaki dan ću pisati od toliko do toliko sati, postoje samo neki okviri unutar kojih se krećem, ali naravno da ih stalno kršim, rado ću pogledati i cijelu sezonu neke serije u jednoj noći, ako mi je serija dobra, a volim se i penjati na planine, igrati košarku, družiti s prijateljima i prijateljicama.
SENKA MARIĆ
Šta te čini sretnim?
DRAGO GLAMUZINA
Osjećaj kad napišem nešto čime sam zadovoljan, recimo. Ili kad osjetim da sam pomogao da nečija dobra knjiga bude još bolja, zbog tog osjećaja volim svoj posao. Razne stvari 😊
