Žuna
Ispod krova vazdan kucka
Ko da kosac kosu kuje
Svojim kljunom – štilom oštrim
Podstrešnicu razvaljuje.
Namiriše nemoćnoga
tuče danju, tuče noću
sunce prži – ne osjeća
I sve tako kroz stoljeća.
I u drvo i u nerve
Svugdje stigne crvojedna
Kljunom bije ko čekićem
U vremena nedogledna.
Žuri žuna kroz danove
Sluša kako crvić diše
Pa kad mu se navelani
Nikad nigdje, nikad više.
Svugdje stigne crvojedna
I noć i dan osluškuje
A kada ga ne dokuči
samoj sebi u kljun pljuje.
Lana
Kroz mrak i žbunje
Gdje tu i tamo
Rastu otrovne travke
Jedna promiče zraka svjetla
i dvije zlatne zamahuju ruke.
Čujete li onaj pljusak
Kad njeni dlanovi zahvate vodu
Oni koji ne vole bistrinu
Nek zauvijek odu
U svoje dolove, u svoje drače
Nek puste nas da plivamo
I smijemo se iz vode
Kako znamo
Onako
Sve jače i jače.
Rodila zemlja sebi djecu
Rodila sebi zlato
Od čijeg svjetla gine buđ
i bježi u nepoznato.
Moj otac i ja
U svojoj uzdrhtaloj ruci
Otac drži moju ruku
I ne pušta je.
Drhti očeva ruka
I moja drhti sa njom.
Pokušava progovoriti
Ali –
Kada god krene
Samo mu donja usna zadrhti.
Gledamo se i
Ništa ne progovaramo
Drhte nam u ritmu
Ruke i usta
Mom ocu i meni.
Šetnja
Pozvao me u šetnju.
Krenusmo u brda
I on reče da ćemo za sat vremena
izaći navrh.
Odatle puca pogled na ravnicu.
A onda mu zazvoni telefon.
Njegovi obrazi postadoše dvije kamene ploče.
Za sat vremena bio je sto kilometara daleko od mene
prešao tek dvadeseti dio puta na koji je krenuo
prepadnut i uplakan.
Faiz Softić, “Pjesme iz zatvora, Buybook, 2024.
Knjigu možete nabaviti na: Buybook
