OPET U GNIJEZDU ZIME kao da ide kroz lunapark: crveni kotač u sredini, a ona uporno obilazi male sumnjive poligone u kojima rastu iskrivljena ogledala - ponekad promijeni ritam koraka - u bezbrižnost, u lakomislenost -ponekad svoje vidno polje proglasi jedinim, ponekad zaprijeti zaboravom cijelom zabavištu- ponekad stvari oko nje umilno zapjevaju: zar ne znaš, zar zaista ne znaš zašto smo tu? zna, ali se boji koncepta, stvari drage, boji se usmjerenosti boji se svega što je crveni kotač u sredini i htjela bi slušati pijesak kako pjeva U PRAZNOM KAZALIŠTU hej, junakinjo, sjeti se: moraš odbiti ulogu, jednu po jednu! ona stoji raspuštene kose, zamišljeno gleda u bijelu daljinu - ne, ne! ona gazi zemljom vulkana, pleše vatreni ples - ne i ne! podvrgava se kušnji, izlijeva z kalupe, prihvaća prste sudbine - ne, naravno, ne! osmjehuje se fotografu, slatka djevojčica, bit će plakat, bit će najava - nipošto, nikako ne! sama na pozornici još uvijek oklijeva pozvati pometačicu, onu ljetnu sunčanu koja se smije s svim predstavama Sanja Lovrenčić "Skica za junakinju", Mala zvona, 2021. Sanja Lovrenčić sa zbirkom "Skica za junakinju " finalistkinja je nagrade Ivan Goran Kovačić koja se dodjeljuje za najbolju izvornu pjesničku knjigu tiskanu u dvogodišnjem razdoblju u okviru manifestacije Goranovo proljeće, naizmjenično s nagradom Goranov vijenac za izniman doprinos hrvatskom pjesništvu.
