Uznemirava me statičnost predmeta. Nepomičnost stvari. Kablovi koji proviruju iza vitrine s televizijskim aparatom. Slika na zidu dnevnog boravka blago nakrivljena udesno. Tanka linja naprsnutog stakla na lampi u ćošku. Prašina na knjigama. Potamnjeli, oguljeni silikon u tuš kabini. Svenule ljubičice na prozoru. Posivjele store. Izlizana fotelja. Raspremljena kuhinja. Očišćeni šporet. Oprano suđe prekriveno krpom. Kuhalo za vodu u kojem je nataložen kamenac. Razgrnuti veš. Bluza uz bluzu. Čarapa uz čarapu. Gaće uz gaće. Zategnuta posteljina na mom i njenom krevetu. Tašna odložena na komodi lijevo od ulaznih vrata. Pored nje ključevi i vazna sa sasušenim cvijećem.
Devetka mačeva.
Mačevi su crveni. S njih kaplje krv.
Ponovo miješam. Vučem još jednu. Stavljam je na Devetku mačeva.
Požuda.
Gola žena je zajahala sedmoglavog lava. U ruci joj je činija ispunjena vatrom i vodom. Iz nje se napajaju debele zmije. Debele zmije moraju biti otrovnice. Žena ima zabačenu glavu. Vijori kosa.
Nisi pisao.
Luđa sam od Đulse. To je jedina istina.
Nekad ustane usred noći. Trči preko onog polja. Doziva dok joj glas ne pukne. Trčim za njom. Uhvatim je, pada na koljena. Grebe se po licu, šakama po prsima udara. Uzmem je za ruke, opire se, nikad nije bila jača. Po zemlji je vučem nazad, kući. Položim u krevet. Spavaćica joj razderana, prljava. Koljena zguljena. Krv skorena na licu. Skinem je, donesem mokru krpu, prebrišem joj rane. Obučem čistu spavaćicu. Kažem: Sad spavaj. Moli me da upalim radio. Kasno je sad, sad je vrijeme za spavanje. Cvili, na kraju zaspi.
Umorna legnem, nesposobna da se branim, uvučem ti se među ruke. Spavaš na desnom boku, odlučila sam. Moja glava je na tvojoj desnoj mišici. Leđa sam pritisnula uz tvoj stomak. Koljena su nam savijena. Lijevom rukom si mi pomaknuo kosu, rasuo je po jastuku. Provukao ruku između mojih, podvukao mi dlan pod vrat. Držiš čvrsto.
Senka Marić, “Gravitacije”, Buybook, 2021.
Knjigu možete nabaviti na: Buybook
