počinje kiša
kad do dna zaroniš u sebe
ugledaš olupinu nekog bivšeg sebe
kroz grane oblaci
šumska sova drema
čučim i jedem sendvič
kraj jezera
lovačka pašteta beli sir i paradajz
flašica vode
to je sve što sam poneo
žvakanje hrane je jedna vrsta govora
dok žvaćem
nešto govorim ali ne znam šta
ni kome
počinje kiša
mogao bih da se sklonim
pridižem se
kretanje
grančice pucketaju
na dva koraka sam
na korak od jezera
sve sam već smislio
zato tako lako uranjam
tonuti što preciznije
što prirodnije
odozdo mašem lokvanjima
led vode
stižem do potonulih kola
s koje strane prići
mislim da je ovo sever
ali koga briga
ionako ću postati
svestran kao kompas
kroz razbijeni prozor
ulazim i sedam
i na suvozačevom mestu
dovršavam svoj sendvič
beline
on ljušti sa svakodnevice
sve ono što nema prizvuk
oniričkog
jednom su ga pitali
koja mu je omiljena boja
odgovorio je
bela i odmah dodao
i to beline tipa bela hamvaš
bela bartok
bela tar
balada za samija de sada
ti
poluludi potomak markiza de sada
ti
dugokosa prilika u kožnom kaputu
ti
sa aurom mistika
ti
pisac prelepe ljubavne priče
s naslovom hoćeš da daš pičke?
ti
naše prijateljstvo
munjevito i kratko
kao letnji pljusak
ti
u bade mantilu siromašnog aristokrate
ti
koji svoje prijatelje zoveš
džonovane
ti
babo džon
naš privatni šejtan
i ti
opkoljeni kralj na šahovskoj tabli
u jednoj julskoj noći
pijani smo i srećni
i ti se smeješ
bezubo i nezaboravno
i negde u tebi digne se vetar
skloni ti kosu sa čela
a moj pogled skrene na senku
koju pravi lampa
u tvom škriputavom potkrovlju
na senku koja pada na zid
na dokaz tvog davnog performansa
na lažnu umrlicu koju si objavio
još u zenitu svog života
na taj papir na kome piše
umro je samir sadiković
ožalošćenih nema
sad te izazivam
napravi svoj poslednji performans
i otvori oči na kratko
ako već ne možeš na dugo
otvori oči da vidiš
koliko si se prevario
roni bigz
da nije bilo pljačke voza
koji je prenosio bankarski novac
iz glazgova za london
ne bi bilo ničega
ne bi bilo hapšenja
ni bekstva iz zatvora
ne bi bilo plastične operacije u parizu
ni skrivanja po australiji
u njegovu biografiju ne bi bilo
upisano izgnanstvo u brazil
gde je sreo plesačicu raimundu
seks pistolsima ne bi bio drag
da nije bilo velike pljačke
na njegov trideset četvrti rođendan
roni bigz nikada ne bi saznao
kako s unutrašnje strane izgleda
možda najslavnije retoričko pitanje
dvadesetog veka
šta je pljačka banke spram njenog osnivanja
noć i munja
noć se spustila
niz konopac
skejter se
spustio
sa švepsom
u ruci
moj dom je tamo
gde sam bos
munja je
moja domovina
plamti lampa monitora
prozor otvoren
i vrata
ti na terasi
veče je moj teški
plavičasti dim izlazi
svež vazduh ulazi
priznaj
baš tako se
sudarajući
mimoilazimo ti i ja
neko i ti
recimo ti i ja
gde god bila ti
i gde god bio ja
kad se udaljavamo
jedno od drugog
i se širi
a kad se bližimo
jedno drugom
i se sužava
kažeš dobro
to je jasno
ali šta je s tačkom
kod tog tvog i
jednostavno je kažem
to je rupica na bradi harmonikaša
poznati i siromašni
niko nije video da je
zašlo sunce
jer je zašlo iza sebe
uskoro će svi biti
poznati i siromašni
i svako će se
okrenuti za svakim
sanjam
uzimam ličnu kartu
i otvaram je
na mestu gde stoji
datum rođenja
piše pogledaj u pasoš
penjem se na sprat
i uzimam pasoš
tamo gde bi trebalo da bude
datum rođenja
piše vidi u ličnoj karti
silazim niz stepenice
i otvaram ličnu kartu
opet isto
na tom putovanju između
lične karte i pasoša
postepeno shvatam
prvo s užasom
a onda sa olakšanjem
ja zapravo nisam ni rođen
vetar kroz leđa
to je trebalo da bude ohrabrenje
vetar u leđa
ali taj vetar je prošao kroz leđa
i zaglavio se unutar mene
tačnije
ne znam da li ne želi da izađe
ili ne zna kako da izađe
ja ne znam kako da ga izvedem
upravo sam zadržao dah
osluškujem
jer opet strahovito tutnji
čak i kad izgovaram vrele rečenice
iz mojih usta leden vazduh struji