• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Ilhan Pačariz: “Oniričke pesme” (izbor)

Autor/ica: Ilhan Pačariz
ilhan pacarizizboroniricke pesme
Objavljeno: 22.12.2015

 

 

počinje kiša

kad do dna zaroniš u sebe
ugledaš olupinu nekog bivšeg sebe
kroz grane oblaci
šumska sova drema
čučim i jedem sendvič
kraj jezera
lovačka pašteta beli sir i paradajz
flašica vode
to je sve što sam poneo
žvakanje hrane je jedna vrsta govora
dok žvaćem
nešto govorim ali ne znam šta
ni kome
počinje kiša
mogao bih da se sklonim
pridižem se
kretanje
grančice pucketaju
na dva koraka sam
na korak od jezera
sve sam već smislio
zato tako lako uranjam
tonuti što preciznije
što prirodnije
odozdo mašem lokvanjima
led vode
stižem do potonulih kola
s koje strane prići
mislim da je ovo sever
ali koga briga
ionako ću postati
svestran kao kompas
kroz razbijeni prozor
ulazim i sedam
i na suvozačevom mestu
dovršavam svoj sendvič

 

beline

on ljušti sa svakodnevice
sve ono što nema prizvuk
oniričkog

jednom su ga pitali
koja mu je omiljena boja

odgovorio je
bela i odmah dodao
i to beline tipa bela hamvaš
bela bartok
bela tar

 

balada za samija de sada

ti
poluludi potomak markiza de sada
ti
dugokosa prilika u kožnom kaputu
ti
sa aurom mistika

ti
pisac prelepe ljubavne priče
s naslovom hoćeš da daš pičke?
ti
naše prijateljstvo
munjevito i kratko
kao letnji pljusak
ti
u bade mantilu siromašnog aristokrate
ti
koji svoje prijatelje zoveš
džonovane
ti
babo džon
naš privatni šejtan

i ti
opkoljeni kralj na šahovskoj tabli

u jednoj julskoj noći
pijani smo i srećni
i ti se smeješ
bezubo i nezaboravno
i negde u tebi digne se vetar
skloni ti kosu sa čela
a moj pogled skrene na senku
koju pravi lampa
u tvom škriputavom potkrovlju
na senku koja pada na zid
na dokaz tvog davnog performansa
na lažnu umrlicu koju si objavio
još u zenitu svog života
na taj papir na kome piše
umro je samir sadiković
ožalošćenih nema

sad te izazivam
napravi svoj poslednji performans
i otvori oči na kratko
ako već ne možeš na dugo
otvori oči da vidiš
koliko si se prevario

 

roni bigz

da nije bilo pljačke voza
koji je prenosio bankarski novac
iz glazgova za london
ne bi bilo ničega
ne bi bilo hapšenja
ni bekstva iz zatvora
ne bi bilo plastične operacije u parizu
ni skrivanja po australiji
u njegovu biografiju ne bi bilo
upisano izgnanstvo u brazil
gde je sreo plesačicu raimundu
seks pistolsima ne bi bio drag

da nije bilo velike pljačke
na njegov trideset četvrti rođendan
roni bigz nikada ne bi saznao
kako s unutrašnje strane izgleda
možda najslavnije retoričko pitanje
dvadesetog veka
šta je pljačka banke spram njenog osnivanja

 

noć i munja

noć se spustila
niz konopac

skejter se
spustio
sa švepsom
u ruci

moj dom je tamo
gde sam bos

munja je
moja domovina

 

plamti lampa monitora

prozor otvoren
i vrata
ti na terasi
veče je moj teški
plavičasti dim izlazi
svež vazduh ulazi
priznaj
baš tako se
sudarajući
mimoilazimo ti i ja

 

neko i ti

recimo ti i ja
gde god bila ti
i gde god bio ja
kad se udaljavamo
jedno od drugog
i se širi
a kad se bližimo
jedno drugom
i se sužava
kažeš dobro
to je jasno
ali šta je s tačkom
kod tog tvog i
jednostavno je kažem
to je rupica na bradi harmonikaša

 

poznati i siromašni

niko nije video da je
zašlo sunce
jer je zašlo iza sebe

uskoro će svi biti
poznati i siromašni
i svako će se
okrenuti za svakim

 

sanjam

uzimam ličnu kartu
i otvaram je

na mestu gde stoji
datum rođenja
piše pogledaj u pasoš

penjem se na sprat
i uzimam pasoš

tamo gde bi trebalo da bude
datum rođenja
piše vidi u ličnoj karti

silazim niz stepenice
i otvaram ličnu kartu

opet isto

na tom putovanju između
lične karte i pasoša
postepeno shvatam
prvo s užasom
a onda sa olakšanjem
ja zapravo nisam ni rođen

 

vetar kroz leđa

to je trebalo da bude ohrabrenje
vetar u leđa
ali taj vetar je prošao kroz leđa
i zaglavio se unutar mene
tačnije
ne znam da li ne želi da izađe
ili ne zna kako da izađe
ja ne znam kako da ga izvedem

upravo sam zadržao dah
osluškujem
jer opet strahovito tutnji

čak i kad izgovaram vrele rečenice
iz mojih usta leden vazduh struji

 

 

 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić