Dječaci
Stric Nikola imao je trgovinu mješovitom robom na kraju ulice. Bio je to mali market s par polica robe, tezgom, vagom za voće i povrće, blagajnom i natpisom na zidu: „Danas za pare, sutra na vjeresiju“. Dućan je radio od ponedjeljka do subote, a nedjeljom je bio zatvoren. Iza trgovine je bilo veliko prazno parkiralište, gdje smo ja i moj frend Milan nedjeljom napucavali loptu ili pušili sjedeći ispod stubišta kraj zgrade, gdje nas nitko nije vidio. Ja sam imao 11 godina, a Milan 12. Milan je krao cigarete iz kaputa svog starog koji se trijeznio od subotnje pijanke u gostionici, isto kao i moj stari. Tu i tamo Milan bi dofurao i stare erotike koje je nabavljao njegov stariji brat Marko, pa smo ih listali i slinili nad golim ženama i maštali što bi sve radili s njima. Prelistali smo ih 100 puta, znali smo sve žene na svakoj stranici. Milan je imao zmijske oči. Kad bi pogledao u njegove oči, nisi vidio zjenice, već dvije otrovne zmije. Jedva se provlačio u školi. Učitelj ga je tukao šibom kad bi nešto skrivio, a on se samo cerio dok ga ovaj mlati, kao da ne osjeća bol.
Jedne nedjelje sjedili smo na betonu iza trgovine i pušili. Vrijeme od subote ujutro do nedjelje navečer protezalo se bez kraja, vrijeme je bilo čekanje, sva ta dosada je umarala. Nema puno toga što čovjek može raditi vikendom. Pušili smo i odbijali dimove, praveći kolutiće i smišljajući što da radimo. Jedan je olinjali stari pas dahtao u blizini. Bio je to napušteni seoski pas koji se motao okolo po cesti. Trčao je za svakim, ljudi su ga napucavali nogom, a djeca su mu palila rep. Imao je jednu slomljenu nogu i jedva je hodao. Ti bi ga šutnuo nogom, a on bi i dalje išao za tobom, mašući repom. Glupa stara džukela.
– Znaš što bi bilo fora? – reče Milan i ispusti par kolutića dima. – Da imamo petarde, pa da mu zabijemo petardu u šupak i zapalimo! Hahahahaha! Hehehehe!
– Aha. Al odakle nam sad petarde?
– Možda ima u trgovini. Sigurno ima i cigara. Ako razbijemo staklo, ja se mogu uvuć kroz ovu rupu.
Kraj stražnjeg ulaza je bio mali prozorčić. Milan se propeo na prste i zavirio unutra kroz staklo. Hipnotizirano je buljio kroz taj mali prozorčić.
– ISUSATIBOGA! – Milan će tiho, urotničkim glasom.
– Šta je sad?
Dao mi je znak rukom da zavirim unutra. Digao sam se na prste i pogledao kroz staklo.
Unutra je na podu gola ležala neka žena. Nisam joj vidio lice, jer je bilo skriveno iza jedne police s robom. Vidio sam samo goleme bijele guzove. Ležala je na trbuhu, a stric Nikola je bio na njoj, opkoračio je i jebao zguza. Ponavljao je iste pokrete, a njena mlohava debela guzica se tresla pri svakom ubodu, uz zvuk šljap-šljap-šljap…
– ISUSATI! – rekoh glasno.
– Pssst, čut će nas! Koji ti je kurac?
Nastavili smo buljiti kroz prozorčić, malo ja, malo on. Prvi put smo uživo vidjeli kako netko jebe. Dotad smo to vidjeli samo u pornićima i u starim erotikama. Doduše, kroz prozorčić smo vidjeli samo mali komadić ženskog dupeta, ali i to je bio spektakl. Nadali smo se da će se žena okrenuti i da ćemo vidjeti i onu stvar. Ali nije se okrenula, ležala je stalno u istoj pozi, a Nikola je ubadao istim tempom. Bio sam uzbuđen, osjećao sam se kao da smo otkrili Misteriozovu tajnu, nešto ispunjeno posebnim značenjem. Nismo znali tko je ta žena, ali znao sam da nije Nikolina žena. Ne bi s njom radio te stvari na podu trgovine. Nikola je imao 45 godina, bio je oženjen, ali nije imao djece. Nikola je bio kurvar, svi su to znali, ševio je žene koje bi došle u trgovinu i tražile robu na vjeresiju jer nisu imale para da odmah plate. Bio je dobar tip, uvijek bi mi dao neki slatkiš ili nešto siće kad bi me sreo.
Napokon je Nikola zajaukao poput psa, pa se umirio. Ustao je s nje i počeo se oblačiti. I ona je ustala. I dalje nam je bila okrenuta leđima i nismo joj vidjeli lice. Otišli smo i sakrili se iza jednog zida, čekajući da vidimo tko je ta žena kad iziđe van.
Desetak minuta kasnije žena je izišla kroz stražnja vrata trgovine, noseći u ruci vrećicu namirnica. Bila je obučena i nitko ne bi rekao da je malo prije unutra radila one stvari. Bila je to Marija, naša susjeda iz ulice. Imala je tupavo seljačko lice. Radila je kao čistačica u školi. Muž joj je godinama radio u Rusiji, rijetko je dolazio kući, a onda je prestao dolaziti. Njen klinac je išao sa mnom u razred. Zvao se Luka. Nije imao braće i sestara. Bio je debeo i glup klinac. Bio je najdeblji u školi, imao je ogromno debelo dupe, a i stara mu je imala ogromno debelo dupe. Nitko se nije družio s njim. Teško je hodao zbog debljine i nikad na tjelesnom nije igrao ni nogomet ni košarku. Uvijek bi samo stajao sa strane. Učitelj ga je nekoliko puta pokušao ubaciti u igru, ali nitko ga nije želio u svojoj ekipi, nitko mu nije htio dodati loptu, jer nije bio ni za što. Ili su ga namjerno napucavali loptom, kao metu. Bilo je nešto odbojno u njegovom licu, iako nisam znao što.
Uskoro je i stric Nikola izišao na stražnja vrata trgovine. Zaključao je vrata i zaputio se kući, pjevušeći „Lijepi li su mostarski dućani…“ Hod mu je bio ležeran i bezbrižan.
Ja i Milan smo ostali sjediti iza zida. Nitko nas nije vidio. Gledali smo jedan drugog. Znali smo tajnu. Izvadili smo cigarete, a Milan je kresnuo šibicom i pripalio i meni i sebi.
– Mamu mu jebem, znao sam da je kopile! – reče Milan, otpuhujući oblačić dima.
– Tko?
– Luka. Jesi vidio na što liči?
– Aha!
– Nije ni čudno kad mu se stara kara sa svima! Tko zna tko ga je napravio…
– Fakat je odvratan!
– Debelo krme! Razbit ću ga, mamu mu jebem! Uvijek mi je išao na živce!
Drugi dan dočekali smo ga kad se vraćao iz škole. Hodao je ulicom sporo kao neki starac, noseći torbu s knjigama u jednoj ruci. Iskočili smo pred njega iza zgrade vatrogasnog doma. Milan ga je zgrabio za ovratnik jakne i gurnuo ga naprijed, tako da je posrnuo i skoro pao. Luki ništa nije bilo jasno, samo je buljio u nas tupim telećim pogledom, pa se glupavo nacerio. Milan mu je iz sve snage opalio pljusku, tako da udarac zazvonio. Zatim ga je raspalio šakom u debelu trbušinu. Savio se od tog udarca. Zacvilio je kao pas kad ga napucaš nogom. Milan se nadnio nad njega.
– Stara ti je kurva! – prosiktao je.
Ja sam ga udario nogom u dupe. Imao je mekano dupe, bilo je kao da udaraš u spužvu. Milan ga je nastavio mlatiti šakama i nogama. Udarao ga je istovremeno objema rukama, jednom s jedne strane, drugom s druge, kao neki robot. Luka je ispustio torbu i pokrio glavu rukama, ne pokušavajući se braniti.
– Stara ti se jebe okolo! Jesi čuo? Sigurno si i ti kopile!
Mlatili smo ga po glavi, po trbuhu, po dupetu. Milan je šutnuo njegovu torbu. Knjige i bilježnice su ispale iz nje i rasule se po cesti. Luka je plakao, pokrivajući glavu rukama i samo ponavljao: – Nemoj! Neemoooj!
– Vidi ga, plače! – frknu Milan.
– Aha – rekoh. – Usro se! Pizda!
Milan je prezirno pljucnuo kroz zube. Luka je ležao na zemlji i plakao. Nije imalo smisla da ga dalje tučemo. Milan mu je koljenom pritisnuo glavu o zemlju. Lukino lice bilo je iskrivljeno i umrljano suzama i krvlju. Milan ga je zgrabio za vrat.
– SAMO PISNI O OVOM I NAJEBAT ĆEŠ! – zarežao je Milan. – Jel ti jasno?
Opalio mu je još jednu pljusku, pa smo otišli, ostavivši ga da leži na zemlji. Bili smo zadovoljni što smo ga sredili.
Bilo je oko 1 sat popodne. Milan je predložio da pozovemo frendove Matiju i Peru i da igramo nogomet na igralištu iza trgovine. Ali nijednog od njih nije bilo kod kuće, pa smo nas dvojica sami napucavali loptu, ali to nam je brzo dosadilo, pa smo otišli kući.
