BEZOBLIČNA BIĆA PROŠLIH EPOHA
Bezoblična bića prošlih epoha
Kad vas to priroda izduži istanji istegnu
Potkoži omasti namiri umiri
Pa potpapči nazubi naoštri
Snabdje otrovom i žalcem
Pa vas nauči puzati gmizati strpiti se čekati priježati
Šuljati se i zaskočiti
Ajme iznenada!
Groblja nestalih šuma sakriti nećete ostatke čudovišta!
Hoću da ih vidim! I da vidim kako je teklo to
Evolucija ta Da im predvidim kraj:
Na žalcu istom onom kojim probodoše plijen
Da probodu i sebe najposlije i sebe!
Hoću da ih vidim! I da vidim kako je teklo to
I da se uputim Da im predvidim kraj:
Na zubu istom onom kojim sažvakahu plijen
Da da! Da sažvaču i sebe najposlije i sebe!
Groblja nestalih šuma!
Tako vam ugljena i nafte: svjedoka u moju korist!
Tako vam sunca i mjeseca: njih što do vas ne dopiru!
Utrobu ću vam prekopati
Svu kost po kost! Hoću hoću! Naći ću ih!
I pokazat ću ih bićima lukavim! Ne krilatim!
JOŠ ČUDA NEMA ILITI AUTOINTERVIEW JEDNOG IZ NEOLITA
Stevanu Tontiću
- Kako si?
Šljakam na poslu
- Umara li?
Treba vrtjeti točak grnčarski! Ja sam znate iz Neolita!
Butmirskog!
- Težak posao?
Ima težih Recimo točak historije!
- A tko njega gura?
Bogami neki!
- Treba se potruditi oko toga!
Ja sam se potrudio!
- Treba imati talenta!
Sav je upotrijebljen!
- Da promijeniš točak?
Ne Da se i meni zavrti od čuda neviđenog!
- I? Zavrtjelo se?
Nije J o š č u d a n e m a!
