Isaac Bashevis Singer živi sa svojom drugom suprugom u velikom, osunčanom peterosobnom stanu na Upper Broadwayu. Pored na stotine knjiga i velikog televizora, stan je namješten pseudo-viktorijanskim namještajem, koji je tipičan za udobne domove Brooklyna i Bronxa iz 30-tih godina.
Singer radi za malim, natrpanim stolom u dnevnom boravku. Piše svaki dan, ali ne u nekim određenim satima – nego između intervjua, posjeta i telefonskih poziva. Njegovo ime se i dalje nalazi u telefonskom imeniku Manhattana, i teško da može proći i dan da ne primi barem nekoliko poziva od stranaca koji su pročitali nešto što je napisao i žele sa njim razgovarati o tome. Sve donedavno, svakoga ko bi nazvao pozvao bi na ručak, ili barem kafu.
Singer svoje priče i romane piše u teke, rukom, na jidišu. Većina onoga što napiše i dalje se uvijek prvo pojavi u Jewish Daily Forwardu, najvećim američkim dnevnim novinama na jidišu, koje izlaze u New Yorku. Nalaženje prevodioca za njegove tekstove na engleski oduvijek je bilo veliki problem. On insistira da vrlo blisko sarađuje sa prevodiocima i svaku riječ provjerava više puta.
Singer uvijek nosi tamna odijela, bijele košulje i tamne kravate. Njegov glas je visok ali ugodan, i nikada povišen. Srednje je visine, mršav, i skoro neprirodno blijed. Već veliki broj godina je na vrlo striktnoj vegetarijanskoj ishrani.
Prvi utisak koji steknete o Singeru jeste da je on krhak, slab čovjek kojem bi bilo naporno prehodati jedan blok ulica. Međutim, on prehoda pedeset do šezdeset blokova svaki dan, i ta šetnja obavezno uključuje pauzu za hranjenje golubova hranom koju nosi u smeđoj papirnoj kesi. Voli ptice i ima dva mala papagaja koji nisu u kavezu već slobodno lete po njegovom stanu.
HAROLD FLENDER
Mnogi pisci, kada tek počinju, uzimaju druge pisce za uzore.
ISAAC BASHEVIS SINGER
Pa, moj uzor je bio moj brat. I. J. Singer, koji je napisao Braća Aškenazi. Nisam mogao imati bolji uzor od mog brata. Gledao sam ga kako se bori sa našim roditeljima, i kako je počeo pisati, i kako je polako napredovao i počeo objavljivati. Tako da je prirodno da je on bio utjecaj. I ne samo to, nego i kasnijih godina prije nego što sam i sam počeo objavljivati, brat mi je dao brojne savjete i pravila o pisanju, koji su meni bili sveti. Ne da se ta pravila ne mogu kršiti s vremena na vrijeme, ali ih je dobro znati. Jedno od pravila je bilo da činjenice nikada ne mogu postati istrošene i banalne, za razliku od komentara sa kojima se to uvijek desi. Kada pisac pokušava da previše objasni, da psihologizira, zakasnio je i prije nego počne. Zamislite da Homer objašnjava djela njegovih junaka u odnosu na grčku filozofiju, ili psihologiju tog vremena. Niko ne bi čitao Homera! Srećom, Homer nam je samo dao slike i činjenice, i zbog toga su nam Ilijada i Odiseja bliske i u ovom vremenu. I ja mislim da se ovo odnosi na književnost općenito. Kada pisac počne da objašnjava motive svog junaka s psihološke tačke gledišta, od tog nema ništa. To ne kaže da sam ja protiv psiholoških romana. Postoje majstori koji su to radili jako dobro. Ali ne mislim da je za pisca, pogotovo mladog pisca, dobro da ih imitira. Dostojevski naprimjer. Ako ga možemo nazvati piscem koji pripada psihološkoj školi; nisam baš siguran da se slažem. Imao je on svoje digresije i pokušavao je da objasni stvari na svoj način, ali čak i kod njega glavna moć dolazi iz činjenica.
FLENDER
Šta mislite o psihoanalizi i pisanju? Mnogi su pisci isprobali psihoanalizu i tvrde da im je pomogla da shvate ne samo sebe već i likove o kojima pišu.
SINGER
Ako pisac ide kod doktora na psihoanalizu to je njegova stvar. Ali ako pokušava uvesti psihoanalizu u pisanje, to je jednostavno užasno. Najbolji primjer je onaj što je napisao Kontrapunkt života. Kako se ono on zove?
FLENDER
Aldous Huxley.
SINGER
Aldous Huxley. On je pokušao da napiše roman prema frojdovskoj psihoanalizi. I ja mislim da je jako podbacio. Taj roman je sada toliko zastario i istrošen da se ne može čitati ni u školama. Tako da mislim kada pisac sjedne i psihoanalizira, on samo upropaštava svoj rad.
FLENDER
Jednom ste mi rekli da je prva fikcija koju ste pročitali bio roman Avanture Sherlocka Holmesa.
SINGER
Da, čitao sam takve stvari kada sam bio dječak od deset ili jedanaest, i bile su mi tako uzvišene, tako divne, da se do danas ne usuđujem ponovo čitati Sherlocka Holmesa iz straha da ću se razočarati.
FLENDER
Da li mislite da je A. Conan Doyle na vas imalo utjecao?
SINGER
Pa, ne mislim da su priče o Sherlocku Holmesu imale neki stvarni utjecaj na mene. Ali reći ću jednu stvar – još od djetinjstva sam volio napetost u priči. Sviđalo mi se da je priča priča. Da ima početak i kraj, i da se pomalo osjeća šta će se desiti na kraju. I tog pravila se i danas držim. Mislim da je pričanje priča u današnjem vremenu postalo skoro zaboravljena umjetnost. Ali dajem sve od sebe da se otrgnem od ove vrste zaborava. Za mene je priča još uvijek priča kada čitaoc sluša i želi znati šta će se dogoditi. Ako čitaoc zna sve od samog početka, čak i ako su opisi dobri, mislim da priča nije priča.
FLENDER
Kako gledate na to da je Nobelova nagrada za književnost dodijeljena S. Y. Agnonu i Nelly Sachs?
SINGER
O Nelly Sachs ne znam ništa, ali znam Agnona. Od kada sam počeo da čitam. I mislim da je dobar pisac. Ne bih ga baš nazvao genijem, ali gdje više i pronaći sve te genije u današnje vrijeme? On je solidan pisac stare škole, škole koja puno gubi u prevodu. Ali na hebrejskom, stil mu je prelijep. Svi njegovi radovi su vezani za Talmud i Bibliju i Midraš. Sve što piše ima mnogo slojeva, pogotovo za one koji znaju hebrejski. U prevodu, svi ti drugi nivoi nestaju i ostaje samo ono što je direktno rečeno, ali i to je isto dobro.
FLENDER
Nobelov komitet je izjavio da nagradu daju dvoma jevrejskih pisaca koji predstavljaju glas Izraela. To me navodi da vas upitam kako biste vi definisali jevrejskog pisca u odnosu na pisca koji je samo po nacionalnosti Jevrej?
SINGER
Za mene postoje samo pisci na jidišu, na hebrejskom, engleskom, španskom. Cijela ta ideja jevrejskog pisca, ili katoličkog pisca, za mene je neprihvatljiva. Ali ako me natjerate da priznam da postoji nešto što bismo nazvali jevrejski pisac, rekao bih da bi on morao da bude čovjek koji je sasvim uronjen u jevrejstvo, koji poznaje hebrejski, jidiš, Talmud, Midraš, hasidsku književnost, Kabalu i tako dalje. I onda, ako u odnosu na sve to i piše o Jevrejima i jevrejskom životu, možda ga možemo, bez obzira na jezik na kojem piše, nazvati jevrejskim piscem. Ali naravno, možemo ga zvati i samo piscem.
FLENDER
Vi pišete na jidišu, što je jezik koji danas govori vrlo malo ljudi. Vaše knjige su prevedene na pedeset i osam jezika, ali ste rekli da vas smeta činjenica što vas većina vaših čitaoca, velika većina vaših čitaoca, mora čitati u prevodima, engleskim ili francuskim. Da li mislite da se u prevodu puno izgubi?
SINGER
Smeta me činjenica da nemam onoliko čitatelja na jidišu koliko bih želio. Nije dobro da jezik propada umjesto da raste. Volio bih da jidiš zaista raste i cvijeta kao što to jidisti tvrde. Ali što se tiče prevoda, prirodno je da svaki pisac gubi u prevodu, pogotovo pjesnici i humoristi. Isto, i pisci čija su djela usko vezana za folklor gube jako puno. I u mom slučaju je isto, mislim da puno gubim. Ali, odnedavno sam počeo da učestvujem u prevođenju mojih dijela, i svjestan ovog problema, pobrinem se da se ne izgubi previše. Problem je u tome što je jako teško naći savršen ekvivalent idiomu u drugom jeziku. Ali isto tako je i činjenica da smo svi mi upoznali našu književnost kroz prevode. Većina ljudi je proučavala Bibliju samo u prevodima, čitala Homera, i druge klasike, samo u prevodima. Prevod, iako šteti autoru, ipak ga ne ubija: ako je zaista dobar, preživjet će i u prevodu. Vidio sam to i u mom slučaju. Ali prevod mi također i pomaže na neki način. Jer dok uređujem prevod i radim sa prevodiocem stalno iznova prolazim kroz moj tekst, i dok to radim primijetim sve njegove mane. Prevodi mi pomažu da izbjegnem zamke u koje bih mogao upasti da sam samo napisao djelo na jidišu i objavio ga, a nisam bio prisiljen da ga zbog prevoda ponovo iščitavam.
FLENDER
Da li je istina da ste pet godina bili sasvim prestali pisati jer ste osjećali da nemate kome pisati?
SINGER
Istina je da, kada sam tek stigao u ovu zemlju, više godina nisam pisao. Ne znam da li je to bilo baš zato što sam mislio da nema čitaoca. Bilo je puno čitaoca. Dolazak iz jedne zemlje u drugu, emigracija, to je neka vrsta traume. Imao sam osjećaj da je moj jezik izgubljen. Slike su nestale. Stvari – viđao sam hiljade stvari za koje nisam imao naziv na jidišu u Poljskoj. Uzmite naprimjer podzemnu – nismo imali podzemnu u Poljskoj. Pa tako nismo imali ni naziv za nju na jidišu. Najednom sam se morao baviti podzemnom, i brzim vozovima i lokalcima, i obuzeo me je osjećaj da sam izgubio moj jezik i osjećaj za stvari koje me okružuju. A tu je naravno bio i problem zarađivanja za život i privikavanja na novu okolinu … i sve to je dovelo do toga da jedan broj godina nisam mogao pisati.
FLENDER
Da li mislite da jidiš ima svoju budućnost ili smatrate da će uskoro biti jedan sasvim izumrli jezik?
SINGER
Neće biti izumrli jezik jer je jidiš povezan sa pet ili šest stotina godina jevrejske historije… važne jevrejske historije. I ko god bude želio studirati tu historiju morat će naučiti jidiš. Nekad se šalim i kažem da imam posebnu utjehu za jidiš, a to je da sada imamo, kao svjetsku populaciju, oko 3.5 milijarde ljudi, ali sto godina od danas najvjerovatnije ćemo imati 100 milijardi, i svima njima će biti potrebna tema za doktorat. Zamislite kako će samo jidiš biti koristan svim onim ljudima koji traže temu. Oni će iskopati sve što je vezano za jidiš i analizirati i pisati o tome, članke i te stvari koje pišete za univerzitete – teze. Tako da ne mislim da će biti zaboravljen. Uzmite, naprimjer, jezik poput aramejskog. Već dvije hiljade godina Jevreji ne koriste aramejski, ali jezik je još uvijek tu. Sada je postao dio hebrejskog. Aramejski se danas koristi u potvrdama i brakorazvodnim dokumentima. Jevreji ustvari nikada ništa ne zaboravljaju, pogotovo ne jezik koji je toliko toga stvorio i odigrao ulogu važnu koliko i jidiš.
FLENDER
Kada neko pomisli o savremenim piscima koji pišu na jidišu, prvo se sjeti vas. Ali onda se bude teško sjetiti i drugih imena. Da li postoje i neki drugi pisci koji pišu na jidišu i koje vi cijenite?
SINGER
Postoji jedan pisac kojeg izuzetno cijenim. On je zaista veliki pisac. Pjesnik. Njegovo ime je Aaron Zeitlin. Taj čovjek je moj prijatelj, ali ne hvalim ga zbog toga. On je zaista dobar pjesnik. Smatram da je njegova poezija jednako dobra kao ona od Thomasa Hardya, a o Thomasu Hardyu imam vrlo visoko mišljenje. Drugi… ima mnogo drugih jevrejskih pisaca… neki od njih su jako poznati, kao Sholem Asch. Tu je i David Bergelson. Bio je tu i jedan vrlo jak prozni pisac koji se zvao A. M. Fuchs, zaista jak pisac, ali on je uvijek pisao o istoj temi. On je imao samo jednu priču za reći, u milion varijacija. Ali reći ću da postoji nešto u pisanju na jidišu što je vrlo efektivno ali istovremeno i vrlo staromodno – jer moderni pisac na jidišu ne piše o pravim jervrejskim stvarima, ali ipak je produkt prosvjetiteljstva. On je odgojen u ideji da treba izaći iz jevrejstva i postati univerzalan. I pošto je tako uporno pokušavao da bude univerzalan, postao je vrlo provincijalan. To je tragedija. Ne sa svim piscima na jidišu, ali sa mnogim. Ali hvala Bogu, kada sam ja počeo da pišem izbjegao sam ovu nesreću. Iako su me stalno obeshrabrivali. Govorili su mi zašto pišeš o đavolu i demonima. Zašto ne pišeš o stvarnoj situaciji Jevreja, o cionizmu, socijalizmu, sindikatima, o tome kako krojači moraju dobiti povišice, i tako dalje i tako dalje. Ali nešto u meni je odbijalo da to uradi. Prigovarali su mi da sam staromodan. Da se vraćam generacijama koje su već nestale. Skoro da sam reakcionar. Ali mladi pisci su ponekad vrlo tvrdoglavi. Obijao sam ići njihovim putem i kasnije mi je bilo drago što sam imao dovoljno karaktera da ne radim ono što su oni htjeli. Ta vrsta pisanja je sada postala jako zastarjela i istrošena da se više ne radi o pronalaženju prevodilaca sa jidiša koliko o tome da se sa njega nema šta prevoditi.
FLENDER
Kada kažete „ta vrsta pisanja“ mislite na pisanje o sindikatima i …
SINGER
O sindikatima, o imigrantima, o napretku, o anti-semitizmu. Ta vrsta novinarskog pisanja u kojom se pokazuje želja za stvaranjem onoga što nazivaju bolji svijet. Da bi se svijet učinio boljim, da bi se jevrejska situacija učinila boljom. Ta vrsta pisanja je bila jako moderna dvadesetih i rekao bih da jevrejski pisci nikada nisu zaista izašli iz nje.
FLENDER
Zar ne vjerujete u bolji svijet?
SINGER
Vjerujem u bolji svijet, ali ne mislim da pisac fikcije koji sjedne da napiše roman koji treba svijet učiniti boljim mjestom može išta zaista postići. Bolji svijet će postići mnogo ljudi, političari, državnici, sociolozi. Ne znam ko će ga stvoriti i da li će ikada postojati bolji svijet. Siguran sam samo u jednu stvar, a to je da to neće uraditi romanopisci.
FLENDER
Natprirodno se pojavljuje o gotovo svemu što pišete, naročito u vašim kratkim pričama. Zašto tako velika zainteresovanost za natprirodno? Da li vi lično vjerujete u natprirodno?
SINGER
Apsolutno. Razlog zbog kojeg se ono uvijek pojavljuje je taj što uvijek mislim o tome. Ne znam da li bih se trebao nazvati mistikom, ali uvijek osjećam da smo okruženi silama, misterioznim silama, koje igraju veliku ulogu u svemu što radimo. Rekao bih da telepatija i vidovitost igraju veliku ulogu u svakoj ljubavnoj priči. Čak i u poslu. U svemu što ljudska bića rade. Hiljadama godina su ljudi nosili odjeću od vune i kada bi je navečer skinuli vidjeli bi iskre. Pitam se šta su ti ljudi, prije hiljade godina, mislili o tim iskrama koje bi vidjeli kada skinu svoju vunenu odjeću? Siguran sam da su ih ignorisali, a djeca bi pitala: „Majko, šta su te iskre?“ I siguran sam da je majka rekla: „Umišljaš!“ Ljudi su se sigurno plašili pričati o tim iskrama da ih se ne bi optužilo da su čarobnjaci i vještice. Kako bilo, oni su ih ignorisali, a sada znamo da to nisu bile halucinacije, da su bile stvarne i da se iza tih iskri krila ova ista sila koja danas pokreće našu industriju. I kažem da i mi u svakoj generaciji vidimo takve iskre koje ignorišemo samo zato što se ne uklapaju u našu sliku nauke ili znanja. I mislim da je piščeva dužnost, ali isto i uživanje i funkcija, da pokaže te iskre. Za mene, vidovitost i telepatija … đavli i demoni… sve te stvari….
FLENDER
Duhovi?
SINGER
Duhovi, i sve te stvari koje ljudi danas nazivaju praznovjerjem su upravo te iskre koje mi u našem vremenu ignorišemo.
FLENDER
Da li mislite da će ih se moći naučno objasniti, kao što se iskre danas mogu objasniti kao elektricitet?
SINGER
Mislim da će se ideja o nauci – šta je naučno a šta ne – vremenom mijenjati. Postoje mnoge činjenice do kojih se ne može doći u laboratorijima, ali one su i dalje činjenice. Ne možete dokazati u laboratoriji da je postojao Napoleon, ne možete to dokazati jasno kao što možete dokazati električnu struju, ali mi znamo da je Napoleon postojao. Ono što danas nazivamo duhovima i vidovitošću je isto vrsta činjenice koju ne možete predstaviti i na njoj raditi eksperimente. Ali to ne znači da činjenica nije istinita.
FLENDER
Kako stoje stvari sa đavolom? U mnogim vašim djelima đavo je glavni lik.
SINGER
Prirodno je da koristim đavola i demone kao književne simbole. To je istina, ali razlog iz kojeg ih koristim kao simbole je taj što ih ja osjećam. Da ne osjećam ta bića, ne bih ih koristio. Još uvijek živim sa idejom da smo okruženi svim vrstama sila, tako sam odgojen i još se toga držim. Ne forsiram to, nego je to ostalo u meni. Ako ugasite svijetlo i ostanem sam u mračnoj sobi strah me je. Baš kao što me je bilo strah kad mi je bilo sedam ili osam godina. Pričao sam sa mnogim jako racionalnim ljudima koji kažu da je to nelogično, ali kada ih upitam da li bi pristali prespavati jednu zimsku noć u sobi sa lešom, oni pretrnu. Strah od natprirodnog je prisutan u svima. I pošto se svi bojimo natprirodnog, nema razloga da to i ne iskoristimo. Jer ako se nečega bojite, sama činjenica da se bojite znači da ste priznali da to postoji. Ne plašimo se onoga što ne postoji.
FLENDER
Vi ste jedini jevrejski pisac koji piše o đavolu. Čak i hebrejska književnost izbjegava temu dijaboličnog.
SINGER
Istina je da su i jevrejska i hebrejska književnost pod utjecajem Prosvjetiteljstva. Na neki način obje su moderna vrsta književnosti. Pisci su odrasli na ideji da smo dovoljno tonuli u Srednjem vijeku, i da zbog toga moderna književnost treba biti racionalna i logična, da se treba baviti stvarnim svijetom. Kada sam počeo da pišem, ja sam njima izgledao kao najreakcionarniji pisac, pisac koji se vratio u mračno doba. Ali, kako sam već rekao, mladi pisci su ponekad jako tvrdoglavi. Ono što je vama mračno za mene je stvarno. Svi su me zbog toga osuđivali. Ali danas, pošto je ta vrsta pisanja postigla određen stepen uspjeha, počeli su nekako da se mire sa tim. Jer znate kako je to u svijetu: ako nešto funkcioniše onda funkcioniše. Ustvari, nisam očekivao da će se iko zanimati za moja djela. Ali ja sam bio zainteresovan i to mi je bilo dovoljno.
FLENDER
Pošto ste tako zainteresovani za rituale i sujevjerja, da li imate neke vezane za vas – posebno mislim na neke koji bi bili vezani za vaš rad ili radne navike?
SINGER
Istina je da vjerujem u čuda, ili radije da kažem, milost nebesku. Ali vjerujem u čuda u svim oblastima života osim u pisanju. Iskustvo me naučilo da u pisanju nema čuda. Dobro pisanje dolazi samo od velikog rada. Nemoguće je napisati dobru priču tako što ćete u džepu nositi zečju šapu.
Jesen, 1968.
(kraj 1. dijela)
Prevela: Senka Marić
