UŠTAP
držim se za uštap
čvrsto objema rukama
za reflektor pod kojim plešem
izgrebana od suza
dok mi perje s božićnog drvca
škakulja pazuhe
ponekad sanjam kako ti mičem kosu sa čela
to je sve što o tebi sanjam
krevet je posut drobljenim makadamom
i ostaje kao čudan bijeli trag pod nosnicama
ujutro ti jedino vire stopala
KLIMATSKE PROMJENE
možda me nekad spomene
“to je ona cura s klimatskim promjenama”
moj spomen ostavi mlijeko na zidovima
uvuče se u vlakna vunenog tepiha
kao suhi kolačić koji dobiješ uz kavu
i nikad mu se ne sjećaš okusa
neposredna poruka u obliku slatkog prutića
da je život predivan
slijevam se niz hladne pregrade ove rezervirane sobe
do čvoranja buchare niti
uzemljena ostavljam grudice
kao puding
u potrazi za načinom
kako da ovo cvijeće napokon proklija
jebene klimatske promjene
KRUGOVI
zaokruži
kruži nožnim prstima po parketu
napiši poruku kućnom prašinom
stavi naglasak na O
mrvicama pojedenog peciva i odbačenih dlaka
(to je više nego mnogi imaju)
noću dajem imena plahtama
strah
ljutnja
tuga
gađenje
radost
sve me to pokriva
u krevetu kao pod zelenom travom
griju me crne šape koje trče u snu
sklupčati ćemo se u božićnu kuglu na vrhu ležaja
zaštititi od stropa što se ljušti i otpada
(sve otpusti)
petardi novogodišnjeg slavlja
spasit će nas pokrivači puni osjećaja
hranit ćemo se savršenim oblicima
maminih prikli
kad ne prepoznaješ kraj
kružiti će nam crijeva
nastavci živaca
od usta do stopala
i natrag
ispisivat ćemo ljubav krugovima
BIJELO PERJE
samo da mi ljubi oči
natečene kapke
hladna čaša isto pomaže
suze cure od dima
nije od boli
slijevaju se niz bore nestalog osmijeha
jesam li i ja spavala sa svim tvojim ženama
tisuće pičaka na mojoj
samo malo ljubavi
bit’ ću dobra obećavam
a znaš li ti s koliko si muškaraca spavao
ne želim misliti o životu i smrti
samo me ljubi
nek’ nestanem u noći pod pokrivačem tvog mirisa
nek’ nestanu sve naše žene i muškarci
poliži ove suze
nek’ iz bora na mom licu narastu krila
želim da ti bijelo perje viri iz usta