ZADNJI LIST JESENI
Pokušavajući razumjeti sebe
dolazim do tvojih ruku
Plahte mirišu na osmijeh
Osmijeh miriše na sunce
Među oblacima sjeta
Pokraj snova jutro
U čaši jesen
Otkazao sam sve planove
za danas
ma i za sutra
Okus noći
je plaho obojao suton
Ne postoji ništa osim sada
Tvoje riječi postaju moje
Moji poljupci postaju tvoji
A melodije,
baš poput vremena,
samo nježno traju
Milujući tvoje tople obraze
poželim da si zauvijek tu
i da sam zauvijek tu
Baš u ovom trenutku,
s tobom,
daleko od boli
ne želim umrijeti.
VRTOVI VJETRA
Izgubljeni u trenucima
plutamo pučinom
Sami
Ni nakon svega
nismo probudili noć
Pa neka proklinje
Neka plače
Neka nas sanja
Neka šapuće
Neka nas ostavi
same
da dišemo
da se volimo
da živimo
Neka nam ostavi ove škrte dodire
i kratke poglede koji govore
čak više i od riječi
Neka nam ostavi ovu tugu
da patimo,
da patimo dugo
Neka ostavi naše blage poljupce,
naše pjesme
na dnu oceana
Neka je guše
Neka pošalje kišu
da nas umije svojim oporim usnama
Neka pošalje vjetar
da baci gladno cvijeće
po jastuku
nenaviknutom na naše prste
Neka ostavi i sreću
i snijeg
i šume
i mora
i gradove
lišene naših drhtaja
Neka nam ostavi zagrljaje
One duge zagrljaje
Zagrljaje pred rastanak
pune boli
Neka mi ostavi tvoja usta
tvoje oči
tvoj glas
tebe
A mene
neka ostavi tebi
Samo tebi,
cijeloga
Neka ostavi okus vina
okus vode i cigareta
dok plešu
na plavoj mjesečini
Neka ostavi i ova ljeta
da nas odnesu
zajedno,
suzama
I pusti nas
Samo nas pusti
Ti blaga noći
Ti noći umorna
Mučna
Noći besana
Ti usamljena noći
bez nade
Bez mirisa
Pusti naše duše da i one pate
Samo ih pusti
I ostavi nas noći
Ostavi nas da plutamo
Da plutamo zajedno
sve do svitanja
kad će,
s prvim zrakama sunca,
naša srca
zauvijek
prestati kucati.
NEMA NI SUZA U GLASU
Nema plavoga sunca
što proždire krovove
Ni mlitavog mjeseca
u džepu korova
Nema ranjenih sjenki
u zamagljenim staklima
Ni gorkog mamurluka
na vrelom polju nesanice
Nema teških oblaka
u mojoj kupaonici
Ni hladnih zvijezda
po metalnom asfaltu
Nema žilavih žetvi
sa dozrelog grada
Ni krutih suza
iz požudnog kišobrana
Nema tužne radosti
na čelima prokletih
Ni odbjegle samoće
u golim stihovima
Nema drogirane boli
jer ne sanjam kao nekad
Ni glasnog očaja
nekih lijenih mrava
Nema jarbola na horizontu
ni hrane po cipelama
Nema poštenih laži
ni zaljubljenih izdaja
Nema godišnjih doba
u nestajanju uspomena
Ni sirovih dubina
u tuberkulozi savjesti
Nema toplog piva
iznad otrovanih duša
Ni rosnih livada
u javnom WC-u
Nema muzike
bez ljubavi
A ni ljubavi nema
Ni olovnog neba,
ni mora
ni mene
bez tebe.
TVOJE TIJELO JE MOJ OTOK
U beskrajnom spokoju nijeme prirode
udišem sol sa tvojih leđa
S tobom ću prevariti smrt
Oplakujem sjene minulih susreta
Nasmijavam vješto arhipelage straha
Na satu savršenosti
ne postoje kazaljke
Tjeskoba kože prezire smiraj
Uz šalicu radosti treperi žeđ
Moja soba je praznina
Ti si negdje drugdje
Na prozoru
Zamišljena
Lijepa bol nedovršene milosti
na litici oka
izluđuje ponoćno sunce
Kroz intimu glasova
lucidni dani
oponašaju sanjare
Biram tvoju krv
Tvoju samoću
i tvoje kosti.
Biram ljubav
umjesto vremena.
BLIZINA DALJINE
Sutra odlaziš
a meni je maloprije trebao
analgetik za srcobolju
Razmišljao sam o tome
koliko malo
vremena posjedujem
za sve što ti želim ispričati
za svaki pogled
poljubac
koji ti želim pokloniti
Za svaki zagrljaj
Jutros
na pustom žalu
osjetih toplinu sunca
sa tvojih koljena
Osjetih ljepotu
naših besmrtnih zakletvi
našega bola
i strah
Bilo je gotovo spokojno
Slušajući ptice
ugledao sam leptira
kojeg si poslala
da me čuva
i nasmiješio se
Koža još miriše na ljeto
i na tebe
toliko polagano
da ne remeti očaj
intimne borbe
sa sjenama vlastite propasti
Tragom tvojih stopala
tišina se saplela o more
Dodirujem samoću
umjesto gluposti
a zapravo bih samo
volio napisati pjesmu
na tvojim lijepim rebrima
dok sanjaš
Sjetih te se iz prošlih života
širom zatvorenih očiju
kad isto
bila je jesen
i bili smo mi
bijelim jedrima
na obzoru
oplakani
čak i u tuđim baladama
Ne želim gladovati mrtav
bez osmijeha
zbog ljubavi
koja se nikad nije iščupala
iz dugih
bespomoćnih nedjelja
Pa te poželim
i ti se pojaviš
baš poput vala
Zajedno zaranjamo
duboko
do samog srca bezdana
Držeći se za ruke
na istom početku
praznine postojanja
odustajemo disati
Lagani povjetarac
koji se ušuljao
kroz prozor naše sobe
nas budi
Ležimo i volimo se
bez riječi
prekriveni
utopljenom zorom
i suzama
Dobra noći
hvala ti
na tami.
