STRANE
Ivice, dobitnik ste nagrade VBZ-a i Tisak Medije za najbolji roman 2014. godine. Radi se o vašem drugom po redu romanu koji nosi naslov Brdo. Jeste li se nadali ovakvom uspjehu?
PRTENJAČA
Nisam se nadao, ali sam ga jasno, priželjkivao. No knjige se ne pišu za nagrade, pišu se iz nužnosti određenog životnog trenutka i spisateljske odluke. Sretno se to ovaj put poklopilo s nagradom.
STRANE
Odakle, ako to tako mogu reći, inspiracija za ovaj roman?
PRTENJAČA
Kratko sam ga pisao, ali sam ga dugo negdje u sebi spremao. Potreba bijega iz svakodnevnog, učmalog i očekivanog je trajno stanje, vjerujem, mnogih ljudi. Dosta sam svojevremeno radio s ljudima i hodao jednim brdom, to je stvorilo slike iz kojih je kasnije nastala i ta priča. Naravno, u poeziji je i mnogo pročitanog, prije svega poezije.
STRANE
Koliko dugo ste ga pisali?
PRTENJAČA
Kratko, sve je bilo gotovo za nepuna tri mjeseca.
STRANE
Moglo bi se reći da je Brdo roman o samoći, odnosno o potrazi za samoćom…
PRTENJAČA
Jest, to je očito i moja je namjera da bude očito. Ali nije to bijeg u onu razarajuću samoću, onu koja ubija, ovo je bijeg u susret sa svojim novim licem, onim što se tek treba roditi. Riječ je o nemjernom usporavanju životnog tijeka, onom koji nanovo može stvoriti barem nekakav smisao življenja. Naravno i riskantan je to povratak prirodi od koje smo se bespovratno i tako nesretno udaljili.
STRANE
Je li samoća kao takva uopće moguća danas?
PRTENJAČA
Sve je moguće čini mi se, osim slobode. Ona je moguća smo u krhotinama svijeta i ljudskih stanja. U tom je smislu moj poziv na samoću istovremeno i poziv u slobodu. Vrlo je to slično pisanju pjesama, taj posao podrazumijeva obje te stvari, i slobodu i samoću.
STRANE
Ono što je jako važno naglasiti, jeste to da glavni lik vašeg romana odlazi na brdo, u samoću, iz jednog postratnog društva – društva koje je razoreno traumom…
PRTENJAČA
Da, nažalost, rat je i u tom romanu i živ i mrtav istovremeno. Ima tu dosta ostataka ljudske propasti, što raspadnutog društva, što urušenog pojedinca. Rat je tu, čak i na vrhu otoka među bezopasnim zmijama.
STRANE
Na jednom mjestu u romanu nalazi se rečenica: Ne radi bog dvadeset četiri sata…
PRTENJAČA
U duhu zadnjih poruka pape Franje o Međugorju, sad i to mogu jasnije reći. Ne radi, često ne radi uopće, boga trebamo tražiti ondje gdje ga je moguće naći, a to je prije svega ljubav za ljude, životinje, travke i oblake, usuđujem se reći ljubav za život kao činjenicu.
STRANE
U vašoj autobiografiji stoji široka lepeza poslova koje ste radili kroz život. Da li vam ta iskustva pomažu pri pisanju?
PRTENJAČA
Svakako, svako je iskustvo važno, podjednako i iskustvo tijela i iskustvo duha, u tom smislu meni ne nedostaje tema i likova.
STRANE
Čitalačkoj publici ste bili poznatiji kao pjesnik i upravo se kroz čitanje romana Brdo može osjetiti taj pjesnički jezik…
PRTENJAČA
Naravno, to je po svemu pjesnički roman.
STRANE
Kiš je pisce dijelio na pjesnike i profesionalne pisce… Kako vi gledate na tu podjelu?
PRTENJAČA
Jako volim Danila Kiša i njegovu spisateljsku i životnu mudrost, u ovom našem mileniju sve se nekako izmiješalo i u prvi plan je posve neočekivano došla borba za goli opstanak. Ne mislim samo na materijalni, nego i na duhovni, sve je više glasova koji će vam reći da su knjige grozni i nepotrebni predmeti koje treba zapaliti. A ljude koji ih pišu išamarati.
STRANE
Gdje se bolje osjećate – u poeziji ili u prozi?
PRTENJAČA
U ovom životnom trenutku u prozi. Ali naravno s žudnjom čekam svoje nove stihove, taj osjećaj građenja svijeta vrlo krhkim materijalima.
STRANE
Kako u vašem slučaju teče proces pisanja poezije?
PRTENJAČA
Stvar se konceptualizira sporo, ali uporno, svaka knjiga izmisli svoj jezik, način i smisao, da bi se to dogodilo treba nastojati, čitati, pisati, tjerati sebe u raskorak, nesigurnost i stalna pitanja o smislu napisanog. Onda poezija sama od sebe dođe, kao voda iz kamena.
STRANE
Kakvo je, po vašem mišljenju, stanje na hrvatskoj književnoj sceni?
PRTENJAČA
Izvrsno ako ga uspoređujem s cjelokupnim stanjem društva, a samo solidno ako ga promatram bez te usputne usporedbe. U svakoj generaciji postoji nekoliko solidnih i dobrih pisaca.
STRANE
Kojim se knjigama iznova vraćate?
PRTENJAČA
Toga stvarno ima mnogo, često su to cijeli opusi. Ne bih gnjavio čitatelje s tim naslovima i imenima, ali evo samo preporuke za opus Danijela Dragojevića.
