Kratka poema o bivanju ženskim.
slike u hodniku. ogledalo od bjelokosti. bivanje jedinicom. slikovnice i njihove pouke (“ne viči previše puta vuk!”). farovi sa ulice na plafonu. bivanje jednicom. nasljeđe. mnogo čitaš. dečko. žensko. haljina na bretelice. crno-bijela. latinske poslovice. učenje latinskog 6 godina. svedenost na. svedenost na. ništa.
gušteri na zidu. sirenin zov. velika matrica. replikacija. teče mlijeko. teče vino. pulsiranje. vrtiti se u ekstatičkom krugu. ave satana. „vezat ću svoje pertle sama!“ nečastivo. uložak na zidu kroki-a. bivanje. ženskim.
Dekade.
“Draga kćerko”,
otac piše pisma kćerki svaki mjesec za vrijeme rata i šalje ih u drugu državu preko Crvenog križa.
život u 90-im.
post-ratni period u kojem se stvari organizuju nekad i spontano. znamo što je “tolerancija”, imamo i Facebook.
život u 2000-im.
feminizam, sve moguće vrste aktivizama su na vrhuncu. i negativni -izmi isto, kao kapitalizam. spiritualno buđenje. kćerke čitaju knjige o očevima narcisima i ustanovljuju da su očevi iz 90-ih bili emotivno nedostupni, jer su ih oslovljavali sa “Draga kćerko”.
život u 2010-im.
Generacijske bolesti.
crtam tijelo sa cik-cak granicama i tačkama “žarišta”; puštam asmr i white noise videe na youtube-u; transgeneracijski osjećaj gubitka, panike, nepouzdanja u život koji svi liječimo gutanjem lijekova za smirenje. naši ukućani x generacija, pitaju šta je ta “anksioznost” o kojoj mi millenialsi pričamo. mi millenialsi se pitamo/otkrivamo šta je taj “adhd/klaustrofobija” o kojoj z generacija priča.
