VJEŠTICA JEDE MENE I BRATA
Moć sna i nemoć pred snom, Nikolina
držim stranu poraženih
latentni smo filofašisti
bez pokušaja promjene geografije
Svjat Dreams sjutra i
ništa od toga
ništa
od svega po malo
pa opet
ništa
provjeravam padavine vlažnost vazduha vidljivost maksimalna dnevna
i uvijek
samo izlazak užarene lopte
vještica jede mene i brata
već tri dana ne progovaram jer
ako kažem može postati istina
italijanski doktor liječi rak sodom, koješta
Monika 10 dana pa pauza
između neke igre i prethodne igre može biti fudbal
atmosfera stana: drugovi, meni stižu .jpg objekti
zajedno smo ležimo zagrljeni
kaže mi da je napravio glupost
zašto je uopšte na tim slikama, nervira se
opet ih gledam, nijesu provokativne ali su prisne
provocation
provocation ovdje nije poziv na mišljenje
izlazim iz zagrljaja
sjedim naspram njega
kažem mu nešto kratko
i gleda me pravo u oči
kaže mi kako mi je u svakoj rečenici nešto sebično
i samo ja sebi ja ja ja
san
i poslije toga tonem tonem tonem
livada i ljubičaste planine
kao u ratnim filmovima
sati između 9 i 11 uveče
a tek je padao mrak
SUVENIRI, F-JA I ZNAČENJE
dok vrhom ajfelove kule
kidam dobro ujačenu omotnicu novih knjiga
mila baca avion po kući
pravo u peć, rekla je
za avione je najvažnija aerodinamika
nemam pojma šta to je to učiću u školi, kaže ona
i navršava šestu godinu
na frižideru je pravo mrijestilište suvenira
tzv. sakupljači prašine
mjesta na kojima nikad nijesmo bili
(pokloni od ljudi koji uvijek više vole sebe)
ČITAJ DALEKO SMO OD TOGA
on ima biblioteku piše i misli da je pisac
kao i svi na ovoj zemlji
on ide u Zagreb, tamo ga čeka lektorka koja mu uvijek debelo naplati
a on nikad nije zadovoljan
ubijeđen da će osvojiti Nobela
nosi dvije torbe pune svojih svesaka
smiješna mu je riječ cucumber
smije se dugo i glasno
kaže previše je tunela
kaže da se samo zgužva brdo
kaže da nas nema
potrebno je povući se i sagledavati stvari
odvijaju se bez našeg
visoko cijenjenog prisustva
ne doživjeti poraz a gledati eyes wide shut
veliki roman samo što nije, toliko je uzbuđen da mi odaje čak i naslov
promijeniti mjesto stanovanja
istražiti ljude oko sebe
jer zašto nam profili služe
tek onda – osjećati se sigurno
sigurnost stvorena zbog nedovoljno dobro sačuvanih podataka
sad znam sve o vama
a vi?
DIRERAVANGARDNA
koliko vjerujem u to
da sam ti obećala
da neću
on razmišlja puno
i sjeća se svega
direr je ćutljiv
direr je ozbiljan
direr je skroman
kada gledam ljude
vidim nauku o tijelima
kada ljudi vide mene
vjerovatno ništa ne vide
ja i ljudi živimo u strahu da nam se nekad nešto ne dogodi
ja i ti razgovaramo preporučujem ti film, kažem, makar jednom odgledaj ga bez sigurnosnih trejlera
ljudi me ne čuju a ja im govorim
direr je ćutljiv
direr je ozbiljan
direr je s k r o m a n
nekad radim stvari zbog kojih se osjećaš bolje
ponekad kasno uveče ljudi dobiju obličja
internet postane bitna institucija
za pronalaženje svijeta i sahranjivanja sebe
upravo sad ne budi to što jesi jer
direr je ćutljiv
direr je ozbiljan
direr je skroman
MEGALODON LANTIMOS U EPIZODI ČEREČENJE PSIHE I JEZIK KAO SMICALICA, OGLEDI
samante još uvijek žive u meksičkim serijama
istorija je fluidna
talas sam vibrirajućih elektromagnetnih polja
kada dostignem brzinu 300.000 km/s zovu me svjetlost
kada se prelomim tu je sto milijardi puta
sto milijardi zvijezda i opet je mračno
zemljina površina nije za stvari koje je napravio čovjek
na national geographicu sam prvi put otkrila darvina
kao što je gustafsson otkrio svoje pjesme jer su one nešto što se otkriva
kad već egzistira preostaje samo da se otkriva
Zamišljao sam sebe u blizini svih činova stvaranja
Um postaje haos radosti
da li je zaista moguće zadržati se na Jednom
pod uslovom da nijesmo lajbnic
pred drugima smo racionalisti, po potrebi konformisti
u sobama sebično mazohisti
u prirodi postajemo mistični
u školi su nas učili da nikad ne počinjemo sljedeću rečenicu istim slovom
pri tom nijesu naveli izuzetke
ušla sam u časovničarsku radnju spremna da kupim džepni sat koji nije na prodaju
godina je 2017.
i sredina nije ruralna
mada središte jeste
u takvim se trenucima uvijek sjetim dikensa
velika prevelika megalodon očekivanja
vode nas samo tamo gdje žele da odemo
uče nas samo toliko koliko treba da znamo
zato rječnici koštaju više, jezik je skupa tečnost
a male umove je uvijek lakše kontrolisati
vitgenštajn bi ovdje stavio tačku
KAKO SE TO MOGLO DESITI
sve je to dubina
i dalje početak, uvijek nečega
odložen jer treba
mislimo da treba čekati
a korali su životinje i mogu biti plavi
četeri bekeri kako se moglo desiti
zooplanktoni i fito-
planktoni
u srijedu idemo na more
kaže moja sestra i zapisuje
pametan piše a budala…
ljudi proizvode polipe pa ih pretvore u apsurde
pa im žan pol jebe mamu
doktore šta mi je
postmodernistički užas može biti ozbiljno
kako se to moglo desiti
sanjao sam da sam bio solidan
bio je ponedjeljak kad je rođen nihilizam
a mi u srijedu htjeli na more
TEHNIČKE GREŠKE NA ŠKOLSKIM PRIREDBAMA
multiartizmus ljudi nijesu kadri da pojme
sirovi seks postmoderne
samo hronična pospanost na školskim priredbama pri izvedbama
uvijek samo nečije djece
više se ništa ne dešava u tim našim školama
nemaju pojma šta to radim
nemaju pojma čime se bavim
postoji glas – čist eho
i prija, smiruje
u moru fraktala treba naći mir
a nalazimo samo P2 površinu površ
vrtoglavo hičkokovski confusing
i dobro nam je
rastave nas spajamo se
i sol le vit spaja sva ili, i i ali
spaja što nikad nije usamljeno
ali nikad nije ni zajedno
pitanje šta me inspiriše je nestabilno jer inspiracija je mit izmišljena apstraktna
odrediti sebi radno vrijeme za posao koji niko ne plaća
šta me raduje?
u slobodno vrijeme prodajem
a
na
na
se
na tajlandu
šta me raduje?
prodaja egzotičnog voća na tajlandu
šta me raduje?
prijatelj mog prijatelja sanjao je kako prodajem neke voćke na tajlandu
šta bi na to frojd rekao
kad sol le vit šalje razglednicu ona je
istovremeno na dohvat ruke i u nedodiru
POJAČALO ZA FENDER STRATOKASTER ILI DAN KOJI OBEĆAVA
čitati samo pomoću svjetla ulične svjetiljke, noću
u knjižari kupuješ knjige
tražiš da ti obrišu cijene
ali žučno odbijaš da napišeš posvetu Sebi
a kući se naravno
iznova i iznova iznenađuješ, za divljenje
koliko je samo genijalnosti ubila
lijenost
gospodin Pek je bio u pravu kada je rekao
lijenost jeste zlo
a ne samo život naopačke
umor te je prišio za krevet
ukrasni papir nikada ne baciš, kažeš
trebaće
i pišeš samo uz pomoć svjetla ulične svjetiljke, noću
ostaje da se zapitam kuda poslije
I-don’t-care-peak-it-up-it’s-your-job
ljudi
nije se još javio
valjda je stigao
dan su pokrali konobar taksista i cvjećarka sa herpesom
nema me u godišnjaku jer tako
morá
móra, uhvatim zanimljivu leksiku pa mi ona pobjegne
The Nightmare, kobile kobile kobile Henry
Fuseli Fuseli Fuseli
dan je bio
posljednji odlazak u zgradu
prvi odlazak u radnju
sa muzičkim instrumentima na drugom kraju grada
dan se završio u poslastičari
pa u knjižari
pa na stanici
sa rječnikom za profesionalce
i, naravno, početnike
sa izvini, ne zamjeri, volim te
konačno prisilom priznajem
da ljudima sa ulice čitam priču Monike Vrečar i da su reakcije
više nego dovoljne
DAN JE UVIJEK BIO SUNČAN, ZA IGRU!
Nikolini, jer je naslov njen
odvedi
ovdje se ljudi prečesto vraćaju na staro
gotovo uvijek isto pričaju
cijele dane u sobi, papiri
sasvim je bilo nepotrebno završiti pravo
i bez toga možeš da im sudiš
biraj
classy kao Daveed Digs, djetstvo kao
Panov lavirint
ili bilo koji drugi, lavirint
na zatvaraj prozor pokvarićeš prizor
ne pozivaj ne viči i ne plači
ili jednostavno – ne pojavljuj se, lakše je
odvedi
ili ipak ne
hladan tuš grčki jogurt i… pogledaj!
Ginsberg pleše
Ginsberg vidi šta radiš kad niko ne gleda
ali Ginsberg je obećao da neće nikom reći
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
u drugoj smo slici, znam na šta misliš
ne ponavljaj se i slobodno ga pitaj, evo mogu ja
šta ti to kriju talasi, Ivane
užasni užasni nemiri
i dok se ovaj misli i misli
onaj beskompromisno tvrdi da svoje pjesme pišem sebi i samo sebi
zamisli – ako je u pravu, a jeste
u sobi sam ti i primjećujem
neko je sklonio kartu svijeta pitam se ko
ostala je samo jedna ivica sa selotejpom, za sada sasvim dobro suzdržavam se
da slučajno ne primijenim
Pitagorinu teoremu
ne možeš me poslužiti kafom
znaš da kafu ne pijem zbog kafe već je kuvam zbog procesa, a da inače volim kad me služe
mada me svakako ne možeš poslužiti kafom, niti bilo čim drugim jer ti nijesi tu
ali zato je
žena iz autobusa svakako tu i petlja se u moje studije
ovih se dana svi petljaju u moje studije
primjećujem
Ivan Grozni je grozan
kažeš da mi vjeruješ
a vjeruješ li kad ti kažem da sam mrtva rođena i čitav život incognito
a onda
da su me probili bodežom u krevetu dok sam čitala Idiota i sasvim uspješno uigrala ulogu N.F.B.
kad ti ćutim o Džuls i svojim novim feminističkim pokretima
kada govoriš o patološkim bolestima ja te pažljivo slušam
a kada ja kažem poezija ti znaš na šta mislim
na tvom sam kauču za čitanje, pobacala jastuke
sve preživim prvo sama sa sobom pa poslije sa drugima, loše, jako loše
tek sada primjećujem
zlatna ribica je crvene boje
mada boje ne postoje
i ne živi u akvarijumu već u čaši
akvarijum je za buržuje a mi smo skroman narod
a ti živiš pored pruge pa postaneš toga svjesna svaki put kada prođe voz
izvršiću suicid samo kada više ne budem bila u stanju da čitam
pijem iz tvoje šolje za kafu – ljutiš se?
imamo slobodu ali imamo i slobodu izbora
sjeti se teorija Ayn Rand, zaboravi altruizam
a egoizam hrani i hrani… gladan je
