MIT O SVETOM ĐURĐU
Dok je spavao
moj patron
sveti Đurđe
od njegovog barjaka
načinio sam
jastučnicu
grozni štit
dao sam seljaku
da pokrije staju
zmaja sam
pretvorio u kravu
što ponekad
bukti kao sumpor
perjanicu sam
posadio
u šumi
na gnezdu
gdje je mit
na poslu
gdje je perjanica
nosi jaja
gdje je štit
na krovu
drema na žezi
gdje je bajrak
pod kmetovom glavom
i tako svetac
šta će
poče da vozi žito
da kreči sobu
čak je dokupio
i drugog konja
POŽAR
Probudih se
otkuda mislim
mesecu takva
ogromna
riđa brada
valjda je požar
stvarno
kao ogromna buktinja
gori bunar
đeram
potpaljen
od kentaura
zbog svog realizma
a sjajno sjajno
velim kentaurima
pazite samo
na atlasna krzna
svojih ženki
i još im
kroz prozor
šibica dobacih
kutiju
KOPRIVA
Ognjem leta
Obasjan
Kopriv
mali filozof
u snežnoj perici
kao Volter
jetko se
osmehuje
na svome krilu
pamflet
peče kao žabu
zelenu
poštuje sebe
ruku daje
samo u rukavici
ne priznaje
postojanje neba
nikad ne ukrašava
oltare
cveta
njegova misao
filozofska
bolesni
idu k njemu
na hodočašće
i kada ga
na rukama nosim
gomila se
boji
da pogleda
na njegove oči
zelene
VRBA
Vrba
to je Homer
sela Marčinkovice
jada se
na istrulelu ogromnost
očiju
peva Odiseju
rode
sred mora
i Troju krvavu
na svadbi
u Ljiškama
o vrbo vrbo
ti si Homer
zeleni amvon
meseca
i mene si obdarila
čelom čupavim
GRAĐENJE ŠUME
Gradio sam šumu
Belio sam breze
oblačio oblake
olujio oluju
Po topli
južni vetar
išao sam čak u Mađarsku
razmestrio sam
stolove proplanaka
Pticama obeležio
pravilne linije
U dubokoj jaruzi
izgradio sam skrovišta
za pirinač snega
I drveću sam zabranio
paganske obrede
Otada
hrast ima samo
da s prirodom plodi
lišće
a da ne misli
da je oltar što šumi
Bura je samo
pojačanost rada u prirodi
a ne nikakva
natprirodna sila
Šuma nije
metafizička provalija
To samo radi
zelena industrija
I tako je eto nastala šuma
i nastale životinje
i na njima nastala
riđa dlaka
izgradio sam šumu
izgradio zelenu
solidnu hranom
za stihove
Ne iz magli
nego iz prirode
krvi i kostiju
izgradio sam zeleni
apsolut svoj