Bivši košarkaši
Bivši košarkaši
žele mi reći kako je
bilo igrati kadetske
turnire tokom
rata kako smiješno i
neprikladno su bili obučeni
ovog su momka upucali govore
pokazujući na svog plejmejkera
danas dirigenta
podatak koji izaziva grohot
ima ožiljke
na trenutak pomislim sad će
zadići majicu najtiši
i najkomičniji u grupi
umjesto toga priča o cjelonoćnoj vožnji nazad
u Sarajevo 1995. godine i kako je
u zavojima i krvareći
u uniformu rekao vozaču autobusa
ja ne mogu nazad
izašao s tri prijatelja u
Sloveniji u četiri ujutro
malo smo odspavali kaže
u parku i nazvali prijateljevog
prijatelja koji nas je pitao kako smo
tri tinejdžera u parku u zoru
imao sam ovoliko novca u džepu
rekli smo dobro smo ali dva dana
kasnije nismo bili imali smo samo dvadeset
eura agentica nas je zavlačila
nije htjela da se smrdljivi pojavimo u
Italiji pa nas je prijateljev prijatelj poveo
sebi na par dana bilo nam lijepo tuširanje
kuhana hrana ne padaju granate ali trećeg dana
pljesne rukama to je to momci vrijeme je
da naša agentica učini svoje i začudo
i učini na vozu smo
kroz Evropu kao da nam domovi nisu pod
paljbom sjedimo s putnicima koji čitaju
novine kao da nam sestre ne
bije snajper i mjesecima nas agentica
prodaje po Evropi
vodi po probnim turnirima
možda smo im bili preskupi
nas četvorica jebena komedija
niko neće izbjeglicu u timu
bili smo kao četiri majmuna na konopcu
U tom trenutku svi se presamite od
smijeha stanu ukrug i zagrle
i neko promijeni temu
Pred snijeg
Nebo je bijelo
svjetlo gori
iza jastuka
podignem prozor
i isturim
glavu naslijepo
anđeo mi kaže
da pomirišem zrak
okus po staklu
mokri led sa zgrade
zapamti ovo
ona kaže ona
uvijek kaže
kao da u meni
ima mjesta
za sve
Učiteljica
Znali smo da je voljela
bila voljena zbog načina kako je
podučavala Shakespearea,
bolna žal
boji joj glas
kad Henry okrene
leđa Falstaffu, uskrati mu
ljubav princa nedoličnu. Vidjela je
u nama iste nedoličnosti,
voljela nas zbog njih.
To nije prejaka
riječ, zar ne, za ono kako učiteljica
brine o skulpturama koje
posadi u misli svojih đaka?
Zelenilo je tu gusto
od čežnje i
gnjeva, poneki kamenčić
žali i strpljenja. Kako puno
nježnosti traži
uzgoj, silnog
grabljanja, plijevljenja,
poštovanja za osjetljivo
tlo, a opet nam je
pokazala ljubav koja
nije uništavala podjednako
nije bila ljubav,
do suza te mogla dovesti
u sobi punoj tinejdžera,
naoružanih samopodsmijehom. Izazivala nas
da osjećamo, čak i prema njoj. Kako stara
se činila, šalovi u
proljeće, hodočašća u
Ravello ljeti, oči zamagljene
svake jeseni na prizor
našeg raspakivanja pred njenim
voljenim bardom, na koži nam
i sad otisak
strastvenog poljupca.
S engleskog prevela Irena Žlof
Knjigu možete nabaviti na: Buybook