IZMEĐU VODE I PAMĆENJA
Poznajem taj ples.
Tango. Da, tango
(muzika je epitaf),
a mi?
Tko smo mi?
Proklete poete
u divljim stihovima,
zid, kameno urastamo u njega.
Pogledaj vijenac;
zbiljski – crn
(kako su lijepi grobovi naših prijatelja).
U sivim mrljama veprovi zubi
i snovi što grizu.
Posvećujem vatri
svoje riječi
ti, besmrtna drhtiš
u blaženom svjetlu
(kako su lijepi grobovi naših prijatelja).
Pepelna noć
s one strane srca
koraci su usklađeni ;
sjećam se
kako si brojala kupine
(što krvare za tebe) u Judinom satu
i slušala zemlju, zvuk po zvuk,
tamna. Duboko u ožiljku vremena.
Dolazim
iz grada gdje svjetovi mogu da se razdvoje ;
rastopljena svijeća
između vode i pamćenja
(kako su lijepi grobovi naših prijatelja).
