ONA
Ona razmišlja o civilizaciji
ulica se vrti u milijun prozora
budna je cijelu noć
skriva tajnu ništavila kao da zna grijeh
pa broji zmije pokraj krematorija
a toliko ubojica obitava ispod njene poeme.
Nacrtala je portret rimske kneginje
uvjerena da postoji.
Gradi teoriju kaosa
vrijeme smatra najboljim dijelom sebe.
U metafizičkim gradovima
nije pronašla ljubav
mrtve doziva grobom zaboravljenog svjedoka.
NALIČJE KRVI
Praiskonski -
crne galije zašivene u prokletstvo
ovdje se noć približila srebru/
komisura zla;
na drugoj strani lanterne su tamnije
mrtvi kut ogledala otkriva naličje krvi.
EPITAF ZA PRIJATELJA
Pijemo vino
ispijamo mrak.
Soba spartanski uređena
zelene ruke oblikuju tišinu
a vrata svijeta zatvorena su za nas.
Ti citiraš Nietzschea
( ” Ne volim humanost koja se
sastoji u promatranju patnje ” )
mašeš rukama
ja providan i buljook šutim
dok oblačne misli tonu u čašu.
Pijemo vino
ispijamo mrak.
Pronalazim smisao
u geometriji srca
dok Mjesec poput hostije između zvijezda lebdi.
Odavno umrlo je dijete u meni
i pjesnik kao da umire
uvenuli božur na drvenom stolu
kovčeg kraj vrata poput groba otvoren;
ti i dalje citiraš tog usranog Švabu
sada na njegovom jeziku
( “ Wir reden über Poesie so abstract, weil
wir alle schlechte Dichter zu sein pflegen ”).
Postoje ljudi koji žive sa zmijama.
Pijemo vino
ispijamo mrak.
Soba postaje preuska.
Izađem na ulicu da uzmem zraka.
Bog je tako malen ispod rabarbare.
