tiraninov vrt U meni buja vrt listovima proljetne zebnje i dozrelih boba trpkoga soka, što sitna rilca već odavna ne sišu ni ptice baš ne slijeću jer vlati su oštre, a sjemenja gorka. Svakoga jutra u mome se vrtu obrezuju grane kad zaprijete pupoljkom I živica šiša strogo na dužinu posluha. U mome vrtu ima i ribnjak, iz kojeg iskakuju ribe što žele udahnuti na usta, a onda glavom nadolje padaju u kal svoga srama i muljevitu vodu. U gustišu trnovitog grma nit izbavljenja zapliće se stalno i puca uvijek na istome mjestu. novo ruho za staru ceremoniju Prozor je uramio komad neba. Kao izmedju trepavica, Rolete suzile svijet. Nedjelja je pa treba: U tikvicu dokapati ulje Lavande Očistiti mačji wc (možda) izvaditi longplejku iz najlona I preći je četkicom (od konjske dlake) Napisati spisak za sutra Prekrižiti pola spiska, Staviti masku od gline Smijati se pod maskom od gline, Svakoj dlaci koja izviri, Što je bolno, kako ona steže, U bademantilu prekrižiti noge, Podrezati nokte na istu dužinu Uzeti telefon Spustiti telefon Nategnuti mokru robu Da se lakše pegla, Opsovati susjeda što vježba U vrijeme popodnevnog primitvac odmora Šiznut nakratko Popit konopljiku, 1 ml Izlupati jastuke na sofi Da ne svjedoče uležanosti da, prevrnuti pile u pećnici Dodati ružmarin Servirati stol za jedno S krpenim ubrusom I nazdraviti samoj sebi za život, Ili što je već ovo. vlakovi (transcereals) Stvore se niotkuda i pusti pejzaž šikare s ulijenjelim pticama najednom živne. Šarenim grafitima i prijateljskim klopotom Protutnje Puni zrnja Za kruh naš svagdašnji. memento mori (sjećanja) Ne slažem ih redom niti po ugodi. Ne znam ni kako ih vrijeme bira, niti preslaguje. Iznenade blagošću, razvuku usne Il' zaskoče ko dosadan susjed kog' uporno srećem. Tjeram ih ko kukce opasnih žaoka, čupam ih k'o šal što previše bode i steže dok titraju k'o amaterski video autora nervozne ruke lijepe se, preklapaju, i otpadaju k'o rabljeni flaster il žbuka što krije ključnu fresku, pa razjare se u snovima il padnu ko umorni talog. Sva trpaju se u istu urnu što eno, otklopljena čeka. Nocturno Gnječim jastuk Ko da ću nešto riješiti Dok izdiše perje I pruža otpor tišini. Točke svjetla bombardiraju sobu Zalijeću se ko šišmiši U zidove i stakla Sjene su razvukle rešetke Svog plesa smrti Mačak nešto ružno sanja i cokće Netko je šutnuo limenku Gase se ljeskavi kvadrati nepoznatih izbi Ko umorne oči padaju Jedan po jedan. Pjesme su nastale na književnoj radionici Dorte Jagić
