Odvezla sam se iz Njujorka, gde se čovek upucao na moje oči. Bio je proždrljivac pa je krv koja je potekla iz njega ličila na svinjsku. Znam, surovo je pomisliti takvo nešto. Uradio je to u restoranu u kome sam večerala s drugim muškarcem, još jednim oženjenim. Vidiš li kuda ovo vodi? Ali nisam uvek bila takva.
Restoran se zvao Piadina. Na zidovima od gole opeke visile su fotografije ostarelih Italijanki koje ogromnim pobrašnjenim prstima mese njoke. Jela sam taljatele bolonjeze. Sos je bio gust, boje rđe, i na vrhu je stajala svetla grančica peršuna.
Bila sam okrenuta prema vratima kad je Vik ušao. Nosio je odelo, kao i uvek. Samo sam ga jednom videla ležerno obučenog u majicu i farmerke i to mi je mnogo zasmetalo. Sigurna sam da je primetio. Ruke su mu bile blede i mekane i nisam mogla da skrenem pogled s njih.
Nikad nije bio Viktor, već uvek Vik. Bio mi je šef i dugo sam ga poštovala, pre nego što se bilo šta desilo. Bio je veoma pametan i čist, a srdačnost mu je sijala na licu. Nezajažljivo je jeo i pio, ali to preterivanje odisalo je izvesnim dostojanstvom. Bio je velikodušan pa bi sipao kremast spanać prvo svima ostalima pa tek onda sebi. Rečnik mu je bio bogat, uredno je češljao kosu da pokrije proćelavo teme i imao je veliku zbirku lepih šešira. Imao je i dvoje dece, ćerku i sina; dečak je bio mentalno zaostao i Vik je to skrivao od mene i drugih podređenih. Na radnom stolu je držao samo
ćerkinu fotografiju.
Vik me je vodio u bezbroj restorana. Jeli smo u crvenim separeima u velikim pečenjarama u kojima su svi druželjubivi i gde su konobari očijukali sa mnom. Mislili su da mi je otac ili stariji muž, a možda su i pogodili da sam ljubavnica. Naša veza je nekako uključivala sva ta tri odnosa. Žena mu je bila kod kuće u Red Benku. Rekao je: „Znam da nećeš verovati pošto sam ovako aljkav, ali žena mi je veoma lepa.“ Ali nije bila lepotica. Kosa joj je bila prekratka za lice, a put previše bleda za boje koje je volela da nosi. Izgledala je kao dobra majka. Volela je da kupuje male slanike i turske peškire. Kad smo počeli da se družimo, ako bi mi bambusov slanik privukao pažnju dok sam se šetala po gradu, fotografisala bih ga i poslala mu poruku: Da li bi se dopao tvojoj ženi?
Rekao je da imam odličan ukus, ali šta to znači?
Možeš se osećati veoma sigurno kad se družiš sa starijim muškarcem koji ti se divi. Gde god da se nađeš, ako nešto krene naopako, možeš da ga pozoveš i on će doći. Čovek koji dolazi trebalo bi da ti bude otac, ali tad ga nisam imala a ti ga nikad nećeš imati.
U nekom trenutku sam počela da se oslanjam na Vika za sve. Radili smo u marketinškoj firmi. On je bio kreativni direktor. Nisam imala baš nikakvog iskustva kad sam počela, ali bila sam nadarena, kako je rekao. Unapredio me je od obične pomoćnice u kopirajterku. U početku sam uživala u tim pohvalama, a onda sam počela da se osećam kao da zaslužujem sve što dobijam, kao da on nema nikakve veze s tim. Bilo je potrebno nekoliko godina da dođe do toga. A za to vreme je naš odnos postao seksualan.
Mogu ti reći mnogo o seksu s čovekom koji te ne privlači. Sve se svodi na ono što radiš, na tvoje telo i kako ono izgleda nekome sa strane, kako se pomera iznad tog čoveka koji je samo posmatrač, za tebe.
Dok je trajalo, nisam bila svesna kako to utiče na mene. Primetila sam tek nekoliko godina kasnije, kad tri tuširanja dnevno nisu bila dovoljna.
Prvi put je bilo u Škotskoj. Firma je ugovorila posao s pivarom Njukasl i Vik je predložio da preuzmem vođstvo, idem na sastanke i dogovorim sve. Bio je to veliki posao i ostali su mi zavideli. Bila sam nova u firmi, kao i u tom poslu uopšte. Prestali su da flertuju sa mnom i počeli da se ponašaju kao da sam egzotična plesačica, istovremeno drkali i osuđivali me.
Pivara me je smestila u luksuzan hotel na obodu Edinburga. Sav je bio u hladnom kamenu i velikim prozorima, a ispred ulaza se nalazio kružan pošljunčan prilaz. Kroz prozor sam videla kako se zaustavljaju oldtajmeri, blistavi crni mercedesi i mali srebrni poršei. Na krevetu je stajao karirani pokrivač, a telefon je bio u obliku divlje patke. Noćenje je koštalo hiljadu četiristo dolara.
Obuzela me je tuga posle nedelju dana u Škotskoj. Bila sam se navikla na samoću, ali drugačije je u drugoj zemlji. Sunce nikad nije izlazilo, ali nije bilo ni kiše. Pored toga, bila sam veoma naivna u vezi s poslom, što su predstavnici Njukasla primetili. Pozvala sam Vikovu kancelariju. Iako to nisam htela, zaplakala sam. Rekla sam da mi nedostaje otac. Naravno, nedostajala mi je i majka. Ali na sasvim drugačiji način, a razumećeš zbog čega je tako.
Sledeće večeri, Vik je bio u Škotskoj. Let u poslednjem trenutku bio je papren, više od dvanaest hiljada dolara, a platio je iz svog džepa zato što sam se prestravila da će naše kolege misliti kako sam omanula. Nije došao ni na jedan sastanak. Samo mi je dao teze za razgovor. Uzeo je sobu niz hodnik. Prve noći smo večerali i popili piće u predvorju, a onda je svako otišao u svoju sobu. Međutim, druge noći me je ispratio do moje sobe.
Pametni stariji muškarci umeju da ti se uvuku u gaće. U početku to neće izgledati ljigavo i čak može delovati kao da je bila tvoja ideja.
Nosila sam krem vunenu haljinu, a noge su mi bile bose. Nikad ne nosim hulahopke niti helanke, čak ni zimi. Obula sam crne lakovane cipele s kaišićem i kockastom potpeticom.
Vik je bio u odelu. Uvek se oblačio kao muškarci u reklamama za cigarete. Nije me privlačio, ali smirivao me je miris njegovog parfema. Smejali smo se dok smo išli tim zeleno-zlatnim hodnikom. Jedan par je prošao pored nas i sećam se kako me je žena odmerila. Taj osećaj me je dugo pratio.
U mojoj sobi smo otvorili dve srednje boce crnog vina iz mini-bara, kao i tri avionske bočice skoča koje je sam popio.
Verovatno kako bih se zaštitila, zaboravila sam tačno kako je počelo. Sigurna sam da sam imala mnogo udela u tome, ispitivala sam svoju seksualnu moć. Koliko sam lepa. Ali jasno se sećam ogledala na zidu naspram prozora s kojih sam danima slušala kako otmeni automobili krckaju šljunak. Ustala sam da se pogledam u ogledalu jer je rekao da mi je vino obojilo uglove usana i da izgledam kao kokainska zavisnica. „Ha-ha“, odvratila sam. Ali pored njega nikad nisam mogla da se osećam ružno.
Prišao mi je otpozadi u ogledalu. Glava mu je bila nenormalno velika pored moje. Krem haljina mi je otmeno isticala dugu tamnu kosu. Stavio mi je jednu šaku na rame, a drugu uz kosu, blizu uva, nagnuvši mi glavu u stranu. Gledala sam mu oči kad je spustio tanke usne na moj vrat. Drhtaj mi je prošao kičmom, delom zbog odbojnosti, ali istovremeno sam nehotice seksualno reagovala. Svukao mi je haljinu preko glave. Stajala sam u visokim potpeticama i belom čipkastom donjem vešu s crvenim mašnicama sa strane. U to vreme sam se doterivala za nekoga, a volela sam da verujem kako to radim zbog sebe. Jednom sam u prodavnici opreme za kuhinju u Sohou kupila kecelju s printom zečeva, brvnara i devojčica koje ližu kornete sladoleda.
Kasnije su došla putovanja u Sajulitu, u Skotsdajl u lepu banju. Kupatila s plavim pločicama i izvrstan suši. Gvakamoli, trbušne igračice, poslužitelji i sve ostalo.
Na kraju mi je postalo previše odvratno, ali dugo sam podnosila. Sve u svemu, nije bilo mnogo fizičkih dodira. Ako dobro vodiš igru, možeš da se izvučeš s mnogo toga. Pogotovo ako je čovek oženjen, možeš da pričaš o moralu i tome šta bi tvoj pokojni otac mislio. Možeš da nateraš muškarca da strepi samo zato što te drži za ruku, a ti si sve vreme na onim toplim mestima s palmama i golf vozilima.
Nisam prestala da odlazim na sudare. Bila sam pomalo opsednuta nekolicinom mladića, ali ni sa jednim nisam imala stvarno ozbiljnu vezu. Ispričala sam Viku za neke. Rekla sam da su mi drugari i pustila ga da se bori sa sumnjama. Ali uglavnom sam lagala. Rekla bih da idem da se nađem s drugaricama pa se iskrala iz kancelarije i potrčala prema stanici podzemne, sve vreme se osvrćući preko ramena, plašeći se da me prati. A onda bih se našla s nekim nepristojnim mladićem, a Vik bi se vratio kući i krstario po internetu ne bi li mi ušao u trag na društvenim mrežama. Poslao bi mi poruku oko jedanaest: Šta ima, mala. Nije koristio znak pitanja kako pitanje ne bi izgledalo kao isleđivanje. Naučiš sve o ljudskoj prirodi kad je stariji muškarac opsednut tobom.
Takvo stanje je bilo podnošljivo. Oboje smo dobijali ono što nam je bilo potrebno, mada sam mogla i bez njega. Ispostavilo se da on nije mogao bez mene. Uporedio je odnos sa mnom s Ikarom. On je bio Ikar, a ja sunce. Od takvih rečenica, u koje sam verovala i još verujem, pripadala mi je muka. Koja još devojka želi da bude sunce nad zemljom u koju čak ne želi da otputuje?
Sve je bilo u redu nekoliko godina, sve do čoveka iz Montane. Zvala sam ga Veliko Nebo, a i Vik, u početku. Dovela sam Vika do granica onoga što čovek može da podnese. Ne savetujem da to radiš, a trebalo bi da znaš šta to može učiniti ljudskom biću.
Mislim da je Vik te večeri došao da ubije mene, eto šta mislim.