Pioniri našeg doba
Autizam elektronskog djetinjstva
digitalizirao je dvorišta i internetski izviđači
podigli su kamp s manje prostora više slobode
epidemije nezadovoljstva
staračke dosade u nezrelim tijelima
dok se čeka na prelazak
sa sjedilačkog na nepokretni oblik života
igra s ulica migrira na ekrane
preobrazbe živog tijela u moćniji skin
gubljenja materinjeg jezika s jezika
nove elektronike misli ugašenog ja
Učitelji su zaboravili riječi i
izrezani citati nadrastaju knjige
komadanje teksta sažima važno
novo mutageno sredstvo
pokreće retrogradnu evoluciju
gdje je puštanje u prirodu sigurna smrt
života uzgojenog u terarijima sobama
pod žaruljom pred plavim oknom u svijet
djeca su endemska vrsta stvarnosti
brzih koraka bespilotnih letjelica
do umjetnih okupljališta
deformiranog potomstva praotaca
teretana – posljednjih uporišta zvukova
pionira našeg doba
Muhina spilja
Ujutro je sunce od roleta napravilo oči muhe
i soba se razmrvila u sitne gumene planktone
vlažnog mirisa po suterenu i tijelu pokraj vlastite topline
čini se da je netko živ uz mene
ili je to samo oval ugode stvoren preokretanjem
noćnih mora grčenjem i šapatom
jezikom lovaca iz doba prvih riječi
prariječima većim od svakog pojma
neprosijanih glasova snova svega što će ikada biti rečeno
dijalogom čovječanstva pohranjenom u dlakama paleočovjeka
pod pazusima nad spolovilima na tjemenima po obrazima
trepere između visokih travki savane dok se pleme sprema na koplje
budućnost je klica na dlanu gladnih urlika
slikarija ispljuvana na ispričane stijene
a mljackanje kostiju ispred špilje ostaje
zvuk vječno gladne civilizacije-bogomoljke
prorokovanje ponavljanja
