***
Svaki rujan odnese neko staro vjerovanje
Ipak:
Vjerujem u skupe kreme
Toplu vodu s limunom
Nasre'srca
I šaku suplemenata odmah uz kavu
Vjerujem da su ljeto stvorili bogovi
kako bi milovali naša gola preplanula tijela
I usne ispucale od soli
Vjerujem da sam po načinu na koji jedeš
znala da ćeš znati plesati moj ples u meni
Vjerujem da svaki put kad se ti negdje iskreno nasmiješ
moji se prsti protegnu da dohvate zaboravljene naranče
Ne vjerujem da ću ikad stići
iako brod svaki dan isplovljava
Na ovom otoku krijesnice jače svijetle
a mrak te zaskoči iz utrobe zemlje
Ne dozvoli mi da ostanem ovdje gdje su se zvijezde rasule po mojim ramenima
Ne vjerujem zapravo ni u što više
dok svijet tone pod našim nogama
osim u omega tri koje smo ulovili vlastitim zubima
ispekli na cvrčcima
i pojeli jedno drugome s trbuha
***
kažeš
sanjao sam da ližeš moje pazuhe
tražio sam te po stablima kestena
na ovom otoku gdje rijetko pada kiša
nisi me našao
kažem
utopio si me u kiši skrivajući me pod pazusima
lizala sam svoje rane zapravo
pitaš
zašto uvijek (prije ili kasnije) završimo u tom grmu gdje smo skrili zeca
i slomili krila ždralovima
zašto ne možemo samo o zaboravu
koji satima istjerujemo jedno iz drugoga?
Uvijek hodam bosa i gola
kažem
Zaboravila sam gdje smo ono stali
Smijemo se
Baš je dobro ovako kad se ne sjećamo jedno drugoga
spusti ruke
kažem ti
mogla bih poželjeti uvući ti se ispod ramena
***
Volim otplivati daleko u modrinu
Postati ona jedna točka iz koje nema povratka
„U Jadranu je jutros plivala bijela morska psina“
Cijelo smo popodne prebirali orahe pod stablima badema
Lomila sam ti rebra da pod njima nađem svoje očnjake
„Bilo bi mi lakše kad bi i ti imala nekoga“
Mrmljaš dok me ispireš iz nosnica
Nemam više nikoga i to je moj bedem za okršaj s tvojim riječima
Ona modrina do koje sam,
Slaneći oceane
Lomeći grebene
Hraneći se oblutcima i morskim ježevima,
Dugo plivala
Moja
Točka bez povratka.
***
Jedno sam se jutro probudila u izlogu
Male otočke butige
Lijepa je
Ali sama
Grmorili su praoci
A moje su pramajke
Nazdravile čašom trpkog crnog vina
Pijući prosecco iz moga pupka
Sanjale su mjesec i zašile ga za moja koljena
Zato uvijek odižem stopala
dok se bosa penjem uz brjegove
i s vrha borove iglice mjerim dubinu obzora
Plivati
Plivati
(čulo se s polja)
Barem da znamo otplivati
***
Kotrljamo kolovoz po hridima
Paprat je izrasla iz naših plavih prozora
Uvijek nađe put
Kao voda
Kao mačka s devet života
Netko je s dlana pustio žute ptice
„Delumbija će noćas“
Iz vilinske su mi drače izrasli nokti
dok se masline znoje po mojoj koži
Moramo nekako izaći iz ove pjesme
Kao voda
Kao mačka iz koje je izrasla paprat
