• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Mariela Marković: Putovanja koja se nisu dogodila

Autor/ica: Mariela Marković
mariela markovicpoezijaputovanja koja se nisu dogodila
Objavljeno: 07.05.2020

 

 

Pešta

Nisi pisala o Pešti?
O prehodanim kilometrima samoće
O bezdanu moćnom kao Dunav
O mostovima koji nisu spojili
Jeziku koji si zavoljela
O sebi koju si sa sebe strugala
i opet je na sebe toplu i mekanu obukla
Nisi pisala o čekanju lipa
koje su mirisale na more
O izgubljenosti u prijevodima
I sebi tišoj od najtiše sebe
Nisi pisala o Trgu heroja
na kojem si ga pokušala naći
Ni o kosama koje si odrezala da
što manje magle u njih stane

Nisam pisala o Pešti.
(Pre)živjela sam je.

 

Lisabon

Jedno sam te jutro uzela
Na tri dana
(jer nisam uspjela na tri života)
Smjestila sam te u prepone
Valjda neće pustiti one pse tragače na mene
Ne dilam, samo se teško skidam.
Odredište – Lisabon

Tražimo se prstima
šire nam se nosnice
Smiješ se svemu što kažem.
„Volim te dok pričaš.“
Fališ mi.
(Neprestano.
Dok se ne zavrti dan. Onda malo manje.)
Sišem ti palčeve
usne su nam otoci
Alfama odzvanja od nezasitnog ne(d)ostajanja

Navečer je hladno
Ulijevamo se jedno u drugo
silno, kao Tejo u ocean
Od toga se može samo umrijeti.
Ili pobjeći.

Fališ mi
Može li još
još jedan
Dodir
Obećani svijet
Orgazam
Može li još jedan
Dan
Jedna
Noć
I
Dan

Soba miriše
na polizane klišeje
Daj mi još samo jedan

Život

Četvrti sam te dan
izbacila iz džepova
istresla s rukava
oprala s bedara
Nisam ništa uzela sa sobom
Ni na frižider
te ne mogu zalijepiti

Nepripadanje
je oduvijek bio jedini naš uvjet
za ljubav

 

Rim

Nikad neću saznati
kakav se probudiš popodne
koliko često brišeš prašinu s knjiga
jesi li nervozan dok plaćaš račune
plaćaš li uopće račune?
Nikad neću saznati
što radiš kad ti se za tavu
zalijepi palačinka
ni što mrmljaš u sebi kad ja ne mogu pronaći
ključ od stana
Nikad neću saznati
što si spreman uraditi za kocku čokolade
i za ples udvoje kad se naljutim
jer ne znaš
kako se zovu ptice koje sanjam

Nikad nećeš doći tako u neko predvečerje
sa svježim smokvama u kolovozu
kad imam migrenu
Ili umišljenu jutarnju mučninu
da mi ne kažeš ništa, a da ja znam

Nikad neću saznati
kako je to kad se boriš
za mene
a ne protiv mene

Znam gdje se pale točke podivljalih sokova
u sekundi mogu pokrenuti jureći vlak
a ne znam koje ti je omiljeno voće
ni kako mirišeš poslije tri dana neprekidne sreće

 

Pariz

Netko je jutros
jeo kroasane s nečijih ramena
pio espresso s nečijih koljena
Netko, ne mi

Netko je noćas
zaspao u žlici
mirnog bluda
Bez krivnje i straha
Netko, ne mi

Netko će danas
sanjariti o vlakovima
i vozovima
koji vode do gradova
na velikim rijekama

Sanjat će
o sjevernim morima
i širokim bulevarima
na kojima će se ljubiti
onu jednu nedjelju
kad pobjegnu od svijeta
da se upoznaju
negdje na sjeveru
gdje nema čiopa

Netko će danas
kupiti karte
Nepovratne
Za taj grad
Za taj svijet
Za dvoje

Netko, ne mi

 

Marakeš

Kad nam se spoje meridijani
duboko u mojoj utrobi
Mjesec se iznova rodi
a lastavice slete na moja koljena

 
 
 

podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić