***
na nekim mestima je
trebalo biti u neko vreme
trebalo je pisati na granicama
pisati o nečemu
a ne znati šta je to
ima tu ničega
al bitno da ideš
(stari narodni običaj)
probljesnuti zazvežđen
između oltara i kvazara
dok nas smrt ne nastavi
kao u basni i hercegovini
a onda ćemo već veseli
zajedno nogu pred nogu
na kapijama raja puštati zmajeve
i čekati svetog đorđa
(2010)
***
mi psujemo
dok nas
prazan prostor u meni
sve zagrli u jednu šaku
sanjao sam da stojim
na vrhu svojih misli
i pišem sebi
kada sam umro
dugo sam posmatrao
kako kroz mene
raste trava
sto dvadeset godina
dalje od toga
neka decu su
tu prolazila
gledam ih
kako se smeju
i rastu
za nečiju
tuđu pesmu
koja će ih napisati
bolje od mene
tu je sve u pokretu
u preciznosti
disanja
u okolišanju
tvrdih predmeta
i dalje čekam
ono što si mi obećala
da će jednog dana
i jedna moja pesma
napisati mene
(2011)
***
meni dođu noći
da gledaju lepe stvari
i plove mojim vodama
možda sam zbog leta
koje saznam po senkama
onih stvari koje sam nekad voleo
možda je sunce poodmuklo zašlo
u mojoj nutrini i tu
upalilo sveću
kao da još juče nisam
izgovorio sve rečenice
(ne žuri mi se u svoju pesmu)
mlečnim putem nema ničega
u pitanju su još veće daljine
kojima se poklanjam
na kraju večeri
svi smo mi ipak
samo početnici sebe
moguće je
da je došlo vreme
da napustimo sve ono
što smo kao deca voleli
(2011)
***
nemamo mi ništa
osim viđenja
prelistavanje
svojih živčanih sustava
ne izgovaram
ne govorim ništa novo
reći onako
kako već stvari stoje
nepomaknute
nevidljive
u svojoj očiglednosti
(2012)
***
prstima merim tvoje lice
zapisujem
sve je mapa
smirenost
tu gde ti staneš pučina
velika od hiljadu
prva je večnost
kraj leta i poslednja žetva
moje tople krvi
koju više ni san
ne može kazati
(2012)
***
(hipokoristika vučjeg sazvežđa)
istina je da sam pustio
probudio se tog jutra drugačiji
zaorao groblje bogova
u dnevnoj sobi
obukao te kosti
gledao u sunce u kuhinji
dok nisam postao ono
i više od njega
i ništa
pustio
možda sam samo poranio
hiljadu godina
na frižideru sam ti ostavio poruku:
sledeći put kada me budeš videla
nećeš me prepoznati
od mene je ostalo nešto
kao civilizacija
svetla
i mlado vučje sazvežđe
u predsoblju
možda tek rođeno
u premisama ove pesme
(2014)
***
(naučnici se ljute na anđele u pesmi
jer ne znaju da će i oni biti nečiji astronauti)
mala godišnjica sunca
leto pregaženo pliskavicama
zub starog ormara
klasično zalivanje obala
možeš sve šta hoćeš
osim da znaš šta hoćeš
a noću dođu naučnici da te otkrivaju dok spavaš
čija si zlatna groznice neba čija mala izložbo sunca
električni vlakiću praistorije
za koga to dok spavaš dižu mostove
i ko te to celu noć pokriva dok te mi otkrivamo
(2018)