• O nama
  • Kontakt
  • Impressum
  • Indeks autora
Strane - portal za književnost i kulturu portal za književnost i kulturu
  • poezija
  • proza
  • esej/kritika
  • razgovori
  • itd
poezija

Mirela Pehiljagić, poezija

Autor/ica: Mirela Pehiljagić
mirela pehiljagicpjesmepoezija
Objavljeno: 14.01.2025


Otac iz Čitanke

Starac joj dade Život i nesta.
Sa majkom punom straha
svako jutro im mirisaše na alkohol.

Uzalud je pokušavala da ga ispere iz nosnica.
Širio se voćnjakom ispred kuće,
na kojem su visile slike majčine krvave glave.

Zaokružila je taj dan na kalendaru.
Još jedan propali dan.
Svakim novim gubitkom, gubila je i Njega.

....

Oca još uvijek, puna nade,
traži na policama stare Gradske biblioteke.


Sapiranje grijeha

Na dan Kumb Mele
sprala je 666 grijeha,
za sve žene svijeta.

Dok lomača pali mlado tijelo
Dim šalje poruku u svijet:
Kreposna žena na usluzi
Lirski i herojski.

....

Sati križa još jednu ženu
na kamenoj ploči na Eranu.


Marionete tanatosa

Raspršeni svijetom
poput vreća začina iz Nepala
prepliću krike sa Zapadom
učeći ih lekciju: Poetika humanosti
Zapad u naručju ponovo ljulja
bebe Istoka.
Ote se uzdah Utnapištimu
dok se molio:
O, vi, marionete Tanatosa
kuršumima se ne kidaju konci.



Šredingerova mačka je živa

Šredingerova mačka je živa.
U kvantnom svijetu sve je moguće.
Objekat sa svim historijama.
Konačno na moju životnu putanju
nabasao je on.
Jedna od pogledanih mogućnosti.
Upijala sam nepravilne crte lica
usvajajući znanja iz fizike.
Činio si ju privlačnom
dok si mi duž lijeve ruke ispisivao
formulu Trećeg Njutnovog zakona.


Muzej nedovršenih priča

Trudim se iznaći nove ulice,
Parkove, nove trotoare,
Koji će zasjeniti prošlost.
Sahraniti je uz najdivnije note
A, ja ću postaviti buket poljskog cvijeća
I divnu oproštajnu poruku o nama.

Kada prođe dovoljno vremena,
Da rukama prigrlim sunce
Pronaći ću nove biblioteke,
Muzej. Gradsku kafanu.
Gdje ne stanuju crno-bijele slike o nama
Okačene svuda, svuda, svuda.

Evo, oprašit ću sve naše otiske
Nadmudrivanje u poznavanju historije grada
Smještene među koricama tih privlačnih
Debelih knjiga.
Listat ću sad neke druge knjige.
Ne one naše, sa našim temama.

Počinjem sad učiti o botanici.
O kvantnoj fizici.
O psihologiji.
Poglavlje „Kako preživjeti dan
Bez nas“..

Ovo popodne sunce će teatralno
Rastjerati oblake.
Život je zemlja koja se sama sebi vraća.

A, ja se ovoga puta vraćam konačno Sebi.






podijeli ovaj tekst

od istog autora/ice:

Mirela Pehiljagić: Kultura šutnje (izbor)
Mirela Pehiljagić: Kultura šutnje (izbor), poezija

Autor: Mirela Pehiljagić

© strane.ba, 2018.

design:  mela    coding:  Haris Hadžić