Fotografija
Nosim tu fotografiju sa sobom
poput nekog čudnog fetiša
Ali to nije bilo kakva fotografija
Sa drugih se ne slijevaju
kapljice krvi kao kiša sa oluka starih kuća.
Sa drugih ne sipe grumeni zemlje
pomiješani sa tek procvalim jagorčevinama
koje sam stezala u ispucalim rukama.
Kora se ovila oko mog tijela.
Od tada nosim tu fotografiju.
Od tada mrzim proljeće i jagorčevine.
Misle nekad da sam luda.
A, ja je svim pokazujem.
Kažem: „To je moj silovatelj,
sramota ne pripada meni.“
Svako jutro kačim isti san o krošnju
tik uz moju kuću.
Onda brže bolje otvaram Freuda
da sebi rastumačim snove.
Sanjam ga već dvije decenije.
Znate, ja mrzim proljeće i jagorčevinu.
Sramota ne pripada meni.
Furam fazon Gogoljeva Čičikova
Skupljam šuplje ljude po ulici
Furam fazon Gogoljeva Čičikova
Potom ih vodim kući na punjenje
Punim ih u kuhinji kao paprike
Njihove bezdušne komadiće slame
Zamjenjujem za beskrajno polje imaginacije.
Japanski Hesse
Haruki Murakami
Nudim ti svijet na dlanu
Običnu malu metaforu
Želim da hodaš sa mnom
Nepreglednim šumama dvoznačne istine
Kad si sa mnom, postaješ dijelom mene.
Igra staklenih perli
Hesse
Jednog dana ću bolje igrati igru sjena
Jednom ću naučiti miješati boje
Čeka me Pablo. Čeka me Modigliani.
Raspad zapadnjačkih filozofija
Bila sam slijepa od ovojnica,
Njihale se filozofije Zapada pred zelenookom
djevojčicom.
Plava kosa, pjegice na nosu i neutaljena žeđ za Znanjem.
A, od sljepila je došao uvid;
i svijet poznatog koji sam izgradila pitajući se uvijek
„Zašto?“,
i svjetlost, nedokučena, sa znanjem izronila je zapaljena
kroz srce koje je spasilo ono što drugi, ne videći,
uništavaju;
A misli, poput cvijeća na zemlji.
Ponovo sam riječima koje sam učila iznova spašavala
sebe i druge.
Lagano gazeći kada su misli bile pune trnja.
Razgovori sa biljakama
Moja nana često razgovara
sa biljkom
svojoj orhideji otkriva
sve svoje snove i nade
tu su i snovi,
koje je morala napustiti
baš kao i kudjeljice vune
njenog zelenkastog džempera
kada joj se zakačio za
bodljikavu žicu logora,
dok je preskala ogradu.
Moja nana čavrlja sa
svojom orhidejom
baš kao sa starim prijateljem.
Spasavajući smeđu saksiju
osjećajala je kao da spašava
spomen na nekoga.
na Sebe od ranije
Na Sebe sretniju.
na Dom.
