Proljeće u Chi-Townu
Vele da je Chicago lijep,
njegova proljeća,
vožnja biciklom
i razgledanje šarenila tulipana.
Kako za koga…
Lutanja razlomcima Minotaurovih hodnika
skončavaju prvim sutonom,
a otpočinju prije nego melek
udahne dušu danu
– Tezejeva zla kob.
Chicago L juri profiliranim čelikom,
prate ga usta puna lascivnih riječi
i jedan žaloviti stranac
– drugari prirodnog svjetla,
praktičari svakodnevlja.
Zadnji petak u aprilu,
opetovani susret prijatelja
u nosnice otuđenika
udjenu Arijadninu nit
– miomir behara.
Tezejevo bijelo jedro:
Bosna u Chi-Townu!
Refleksija
Prividna linija spajanja
nebeskih sfera i spoljašnjosti Zemlje
mjesto je umiranja dana.
Iz starog autobusa
gledam gašenje Grada
utapanjem u odsutnost Svjetla.
Uglednik u staleškoj odjeći
na sjedištu pokraj mene
dežurni je čuvar noći.
Gubim se u panorami,
izmiču mi slike…
Na radiju Charles & Eddie,
opojna soul mjuza 90-ih,
trže me iz polusna.
Prvo što pomislih:
Gle ti čuda,
dok su jedni patili i tugovali,
drugi su iza prividne linije spajanja
nebeskih sfera i spoljašnjosti Zemlje
dobro svirali i pjevali!
