Metafora
Ono što dočaram
Najljepšom lirskom slikom
Ispravnu bit svoju taji
Sve lijepe riječi
Što nesretnom kraju slute
Dužinom svoga postojanja
Izgovaraju njeno ime
Israfil, smrt i ja
Proguta li me nepregled Atlantika
titrajem pomahnitale Golfske struje,
Ukrade li mi život
veliki kopneni potres,
Pojedu li me strašni akrepi
u tropskoj Amazoniji,
Izgorim li s džinovskim biljkama
u arkadijskoj Sekvoji:
– umrijet ću s mišlju da je Israfil a.s. puhnuo u rog –
Sizifove ruke
Od iskona
Ruke mu balast trpe
Na obronku strmom
Opiru se gravitacionoj sili
Klonule i oronule
Znaju da bitku dobiti neće
Ali guraju i dalje
Umoriti se ne smiju
* * *
Razumiješ li
Sizife?
