Naša djeca
Ispred snajpera djeca trče
Po ulicama razbacani predmeti
Šuplja kost sklonište
Gladna godina svoju suhu ruku
Grize kao led
Pod crnom zvijezdom vješala
Raduj se narode moj
Čudesnoj ljepoti umiranja
Mrtvaci se kupaju u Neretvi
Svi su goli, o Bože!
Samo im kože o zidu
Svašta nam se desi u smaknuću
Most se srušio kroz usne
Usne šapću most se srušio
Od slobode Neretva nas dijeli
Mostarske večeri poezije
U živom štitu
Posjećuju naša djeca
Emina svoj srebreni ibrik
Spušta na mezar šehida
Molitva kao behar miriše
Tešku noć lomi
I most je napravila
Po mjeri ljubavi
I oka
Opet naša djeca skaču
Sa visoka
Sa visoka
Nemoć
Navlačim pancir košulju
I utrobu provjetravam
Rebra pucaju
Kao svijeće ledene
Ptice u paničnom letu
Krila izviju u vrisak
Obruč oko čela
Sužava se
S čavlom u jeziku
Ne mogu da se branim.
Kao zemlja bili smo jaki
Nikad djece nije mnogo, ona su kao miris hljeba
Naši su preci hljeb rukom kidali
Bojali se noža
Nož je zao duh u našim kućama.
Našu djecu su od nas odvajali
Mamili ih parčetom tuđeg neba
Rodno mjesto smo izgubili
Bili smo omeđeni i obilježeni.
Naše smo duše ljubomorno čuvali
One su bile naša djeca i naši domovi
Od samih sebe smo ih krili.
Na dnu svemira smo ih zakopavali
Kao zemlja bili smo jaki
Kao zemlja bili smo jaki.
Priredila: Sanela Kuko